1 Poslije tih dogaðaja i dokaza vjernosti doðe asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misleæi ih osvojiti.
2 Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem,
3 posavjetova se s knezovima i s junacima da zaèepi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu.
4 Sabralo se mnogo naroda te su zaèepili sva vrela i potok koji teèe posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi naðu toliko vode kad doðu!"
5 Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova,
6 zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rijeèima:
7 "Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moæniji nego s njim:
8 s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u rijeèi judejskoga kralja Ezekije.
9 Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poruèio im:
10 "Ovako veli asirski kralj Sanherib: 'U što se uzdate stojeæi opsjednuti u Jeruzalemu?
11 Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i žeði kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit æe nas iz ruke asirskoga kralja?
12 Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govoreæi: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite!
13 Zar ne znate što sam uèinio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke?
14 Koji je meðu svim bogovima onih naroda što su ih sasvim uništili moji preci mogao izbaviti narod iz moje ruke, da bi mogao vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke?'
15 Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli æe vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!"
16 Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju.
17 Napisao je i pismo ružeæi Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako neæe ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke."
18 I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad.
19 Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo èovjeèjih ruku.
20 Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomoæ.
21 Tada Jahve posla anðela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje maèem neki koji su se rodili iz njegova krila.
22 Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo.
23 Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u oèima svih naroda.
24 U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i uèinio èudo.
25 Ali se Ezekija nije odužio dobroèinstvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem.
26 Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života.
27 Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude;
28 skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada.
29 Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje.
30 Isti je Ezekija zaèepio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu.
31 Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za èudo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu.
32 Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proroèkom viðenju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
33 Ezekija je poèinuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali poèast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše.
Versículos relacionados com Druga knjiga Ljetopisa, 32:
2 Kronike 32 priča priču o Senaqueribeu, kralju Asirije, koji je bio na Jeruzalemu i izazivao Boga Izraela. Hezekija, kralj Jude, vjerovao je Gospodinu i vodio narod u molitvi i pripremama za bitku. Bog je odgovorio svojoj vjeri i poslao anđela da uništi asirsku vojsku. Evo pet stihova povezanih s temama ovog poglavlja:
Psalam 46:1: "Bog je naše utočište i tvrđava, dobra pomoć u tjeskobi." Ovaj stih govori o povjerenju u Boga u vrijeme opasnosti i nužnosti, upravo ono što su Ezekija i narod Judenja učinili kad su se suočili s asirskom vojskom.
Mudre izreke 21:31: "Konj je spreman za dan borbe, ali pobjeda dolazi od Gospoda." Ovaj stih govori o važnosti pripreme za bitku, ali i o potrebi da vjeruje Bogu za pobjedu. Hezekiah je vodio narod Jude u pripremi za bitku, ali je također vjerovao Bogu za pobjedu.
Izaija 37:14-15: "Ezekija je uzela pismo iz ruku glasnika i pročitala ga; zatim se popeo u kuću Gospodnju i ispružio se pred Gospodinom. A Hezekija se molila Gospodinu, rekavši: O Gospodaru Domaćini, Bog Izrael, što je prebivalište među kerubimom, samo ste ti Bog svih kraljevstava zemlje, napravili ste nebo i zemlju. " Ovaj stih govori o molitvi Ezekije Bogu kad je od Senaqueribea primio prijeteće pismo. Hezekija je priznala da je Bog jedini koji bi mu mogao pomoći u takvoj očajničkoj situaciji.
Izaija 37:36: "Tada je Gospodinov anđeo izašao i ubio u asirskom kampu u sto osamdeset i pet tisuća njih; a kad su ostatak ujutro ukinuti, evo, svi su bili leševi." Ovaj stih opisuje kako je Bog poslao anđela da uništi asirsku vojsku i spasi Jeruzalem. Bila je to snažna demonstracija Božje snage i njegove vjernosti prema njegovom narodu.
Rimljanima 8:31: "Što kažemo, dakle, ovim stvarima? Ako je Bog za nas koji će biti protiv nas?" Ovaj stih govori o sigurnosti pobjede kada vjerujete Bogu. Hezekija i narod Judeja vjerovao je Bogu i pobjeđivali su protiv asirske vojske. To je sjećanje da je Bog uvijek na strani svoje djece i da ništa ne može pobijediti one koji mu vjeruju.
Capitoli: