1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto proðe gornje krajeve, doðe u Efez, naðe neke uèenike
2 pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni æe mu: "Ta ni èuli nismo da ima Duh Sveti."
3 Nato æe on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni.
4 Nato æe Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraæenja govoreæi narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
5 Èuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa,
6 pa kad Pavao položi na njih ruke, doðe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
7 Bijaše u svemu dvanaestak muževa.
8 Onda Pavao uðe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem.
9 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji uèenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana.
10 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, èuli rijeè Božju.
11 Bog je pak èinio èudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima
12 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
13 Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukaèi pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda."
14 To èinjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveæenika.
15 Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?"
16 I èovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjaèa ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuæe.
17 Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade velièati ime Gospodina Isusa.
18 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oèitovati svoja djela.
19 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te naðoše da vrijede pedeset tisuæa srebrnjaka.
20 TAko se snagom Gospodnjom Rijeè širila i jaèala.
21 Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiæi u Jeruzalem te reèe: "Pošto budem ondje, trebat æe da i Rim vidim."
22 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji.
23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
24 Neki srebrar, imenom Demetrije, izraðivao je srebrne hramiæe Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reèe: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeæu naše blagostanje.
26 A vidite i èujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreæi da nema bogova rukama izdjeljanih.
27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doðe naše zanimanje, nego i to da se ništa neæe držati do hrama velike božice Artemide te æe nestati velièanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet."
28 Èuvši to, razgnjeve se pa povièu: "Velika je Artemida efeška!"
29 Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukuæi sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
30 Kad je Pavao htio meðu narod, ne dopustiše mu uèenici.
31 Èak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište.
32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strèali.
33 Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom.
34 Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!"
35 Onda tajnik umiri svjetinu pa reèe: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez èuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?
36 Buduæi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne èinite.
37 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice.
38 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže!
39 Ištete li pak što drugo, u zakonitu æe se skupu riješiti.
40 Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup.
Versículos relacionados com Djela apostolska, 19:
Poglavlje 19 Djela apostola opisuje Pavlov dolazak u Efez, gdje pronalazi skupinu učenika koji nisu čuli za Duha Svetoga. Pavao propovijeda evanđelje u sinagogi i školi u tiraninu, gdje Bog izvodi mnoga čuda i iscjeljuje u Pavlovim rukama. Tu je i sukob s Cevom djecom koja pokušavaju protjerati demone po Isusovom imenu, a da to nemaju ovlasti. Nakon toga grad je uzdrmao nered uzrokovan zlatarom koji se osjeća ugroženo Pavlovim propovijedanjem. Stihovi povezani s temama poglavlja su:
Matthew 10:8: "Izliječite bolesne, uskrsnute mrtve, pročistite gubavce, protjerujte demone; besplatno ste tamo dobili besplatno." Ovaj se stih odnosi na Pavlov nastup u Efezu, gdje Bog izvodi mnoga čuda i iscjeljivanje u rukama Pavla, pokazujući Božju moć i autoritet.
Marko 9:38: "A John mu je odgovorio rekavši: Učiteljice, vidjeli smo jednog koji je u vaše ime protjerao demone, koji nas ne slijedi; i zabranjujemo to, jer nas nije slijedio." Ovaj se stih odnosi na sukob između Pavla i djece Ceve, koji pokušavaju protjerati demone po Isusovom imenu, a da nisu ovlašteni. Pavao pokazuje da samo oni koji vjeruju u Isusa i imaju autoritet koji mu daju takvo djelo.
Ivan 16:33: "Rekao sam vam ovo da možda imate mir; u svijetu ćete imati nevolje, ali imaju tendenciju dobre hrabrosti; prevladao sam svijet." Ovaj se stih odnosi na nemir u Efezu uzrokovan zlatarom koji je prijetio Pavlovim propovijedanjem. Progon i protivljenje stvarnost su za one koji slijede Isusa, ali mir Kristov i dobra hrabrost zajamčeni su nam, jer je on već prevladao svijet.
2 Timoteju 1:7: "Jer nam Bog nije dao duh straha, već tvrđavu i ljubavi i umjerenosti." Ovaj se stih odnosi na Pavlovo propovijedanje u Efezu, gdje su se mnogi uplašili skrivenim praksama i čarobnjacima. Pavao najavljuje istinu da u Isusu imamo tvrđavu, ljubav i umjerenost koji potječu iz Duha Svetoga.
1. Korinćanima 14:33: "Jer Bog nije Bog zbrke, već mira, kao u svim crkvama svetaca." Ovaj se stih odnosi na sukob u efezu uzrokovan zlatarom, što je grad dovelo do velike zbrke. Bog je Bog mira, a Kristova poruka donosi mir i pomirenje onima koji vjeruju.
Capitoli: