Ezequiel, 3
1. “Filho do homem” – falou-me –, “come o rolo que aqui está, e, em seguida, vai falar à casa de Israel.”*
1. I reèe mi: "Sine èovjeèji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!"
2. Abri a boca, e ele mo fez engolir.
2. Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak
3. “Filho do homem” – falou-me –, “nutre o teu corpo, enche o teu estômago com o rolo que te dou.” Então o comi, e era doce na boca, como o mel.
3. i reèe: "Sine èovjeèji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med.
4. Em seguida, acrescentou: “Filho do homem, vai até a casa de Israel para lhe transmitir as minhas palavras.
4. Reèe mi: "Sine èovjeèji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku.
5. Não é a um povo de linguagem incompreensível, de linguagem bárbara que te envio, e sim aos israelitas;
5. Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, veæ te šaljem domu Izraelovu.
6. não é a populações inumeráveis, de idioma incompreensível, de linguajar selvagem, cuja língua não compreenderias: eles te ouviriam, se eu te enviasse a eles;*
6. Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali.
7. mas a casa de Israel recusará escutar-te, porque eles não querem atender a mim! Pois toda a casa de Israel nada mais é do que gente teimosa, de coração insensível.
7. A dom te Izraelov neæe poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca.
8. Pois bem! Tornarei o teu semblante tão endurecido quanto o deles;
8. Evo, zato æu sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu æu tvoju uèiniti tvrdoglavom kao što je njihova.
9. vou dar a teu rosto a rigidez do diamante, que é mais resistente que a rocha. Não os temas, pois, e não te deixes amedrontrar por causa deles, pois são uma raça de recalcitrantes.
9. I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnièki!"
10. Filho do homem, ajuntou ele, acolhe em teu coração, escuta com toda a atenção tudo quanto eu te disser.
10. Reèe mi: "Sine èovjeèji, sve rijeèi što æu ti reæi uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima.
11. Depois tu te dirigirás a teus compatriotas exilados, para lhes falar. Irá dizer-lhes: oráculo do Senhor Javé – quer te escutem ou não”.
11. I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!"
12. Então, o espírito se apoderou de mim e ouvi atrás de mim um vozerio de violento rumor. “Bendita seja a glória do Senhor, onde ela repousar!”
12. Uto me duh podiže i ja za sobom èuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta.
13. Ouvi o rumor do bater das asas dos seres vivos e o ruído de suas rodas ao lado deles, um barulho portentoso.
13. Èuh lepet krila onih biæa - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu toèkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa.
14. O espírito, a seguir, me transportou e me levou. Eu ia com o coração repleto de amargura e furor, desde que a mão do Senhor havia pesado sobre mim.*
14. Tada me duh prihvati i ponese. I ja iðah ogorèen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina èvrsto pritisla.
15. Cheguei a Tel-Abib, junto dos deportados que se haviam instalado às margens do Cobar, e ali fiquei sete dias no meio deles, em sombria estupefação.
15. Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh meðu njima sedam dana kao omamljen.
16. Passados esses sete dias, a palavra do Senhor foi-me dirigida nestes termos:
16. Poslije sedam dana doðe mi opet rijeè Jahvina:
17. “Filho do homem, estabeleço-te como sentinela na casa de Israel. Logo que escutares um oráculo saindo de minha boca, tu lho transmitirás de minha parte.
17. "Sine èovjeèji, postavljam te za èuvara doma Izraelova. I ti æeš rijeèi iz mojih usta slušati i opominjat æeš ih u moje ime.
18. Se digo ao malévolo que ele vai morrer, e tu não o prevines e não lhe falas para pô-lo de sobreaviso em razão do seu péssimo proceder, de modo que ele possa viver, ele há de perecer por causa de seu delito, mas é a ti que pedirei conta do seu sangue.
18. Kad bezbožniku reknem: 'Umrijet æeš', a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on æe umrijeti sa svojega bezakonja, ali æu ja od tebe tražiti raèun za krv njegovu.
19. Contudo, se depois de advertido por ti, não se corrigir da malícia e perversidade, ele perecerá por causa de seu pecado, enquanto tu hás de salvar a tua vida.
19. A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on æe umrijeti zbog svoje krivice, a ti æeš spasiti svoj život.
20. E, quando um justo abandonar a sua justiça para praticar o mal, e eu permitir diante dele algum tropeço, ele perecerá. Se não o advertires, ele morrerá por causa do seu delito, sem que sejam tomadas em conta as boas obras que anteriormente praticou, e é a ti que pedirei conta do seu sangue.
20. Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, postavit æu mu zamku i umrijet æe jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet æe, i njegova se pravedna djela više neæe spominjati, ali æu od tebe tražiti raèun za krv njegovu.
21. Ao contrário, se advertires ao justo que se abstenha do pecado, e ele não pecar, então ele viverá, graças à tua advertência, e tu, assim, terás salvo a tua vida”.
21. Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet æe jer je prihvatio opomenu, a i ti æeš spasiti život svoj."
22. A mão do Senhor veio ali sobre mim. “Vamos” – disse-me ele –, “vai à planície, onde te vou falar.”
22. Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reèe: "Ustani i siði u dolinu da ondje s tobom govorim!"
23. Pus-me então a caminho para a planície; e eis que a glória do Senhor lá estava, tal qual eu a havia contemplado às margens do Cobar. E caí com a face em terra.
23. Ustadoh tada i siðoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slièna Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh nièice.
24. Mas o Espírito do Senhor entrou em mim para me pôr em pé, enquanto me falava o Senhor: “Vai encerrar-te em tua casa.
24. Jahvin duh uðe u me, osovi me na noge i reèe: "Idi i zatvori se u domu svojemu!
25. Filho do homem, vão amarrar-te com cordas para que não possas mais ir ao meio deles.*
25. Na te æu, evo, sine èovjeèji, staviti užad i svezati te i više neæeš izlaziti.
26. Prenderei tua língua a teu paladar, de modo que o teu mutismo te impeça de repreendê-los, pois é uma raça de recalcitrantes.
26. I jezik æu ti zalijepiti za nepce te æeš onijemjeti i neæeš ih više karati, jer su rod odmetnièki.
27. Quando eu, porém, te falar, te abrirei a boca, e tu lhes dirás: oráculo do Senhor Javé. Que escute então aquele que quiser escutar, e que não escute aquele que não o quiser, pois é uma raça de recalcitrantes”.
27. A kad ti ja progovorim, otvorit æu ti usta i ti æeš im reæi: Ovako govori Jahve Gospod! I tko hoæe slušati, neka sluša, a tko neæe, neka ne sluša, jer su rod odmetnièki.
Bíblia Ave Maria - Tutti i diritti riservati.
