1 Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove.
2 U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamnièkom dvorištu u dvoru judejskoga kralja.
3 Sidkija, kralj judejski, bijaše ga ondje zatvorio, prigovoriv mu: "Zašto si prorokovao: 'Ovako govori Jahve: Gle, grad æu ovaj predati u ruke kralju babilonskom da ga osvoji;
4 a Sidkija, kralj judejski, neæe umaæi sili kaldejskoj, nego æe biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim æe govoriti, oèi u oèi njega vidjeti.
5 Sidkiju æe odvesti u Babilon i ondje æe ostati dok ga ne pohodim - rijeè je Jahvina! I ako se budete borili protiv Kaldejaca, neæete uspjeti!'"
6 Tada reèe Jeremija: "Doðe mi rijeè Jahvina:
7 'Uskoro æe doæi k tebi Hanamel, sin tvoga strica Šaluma, da ti kaže: Kupi njivu moju u Anatotu; ti imaš rodbinsko pravo da je kupiš!'
8 Kako je Jahve navijestio, k meni doðe moj strièeviæ Hanamel u tamnièko dvorište i reèe mi: 'De kupi moju njivu u Anatotu, jer ti imaš pravo na posjed i rodbinsko pravo da je kupiš! Kupi je!' I tada spoznah da to bijaše rijeè Jahvina.
9 Kupih, dakle, tu njivu od strièeviæa Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra.
10 Napišem ugovor, udarim peèat, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji.
11 Zatim uzmem kupovni ugovor, zapeèaæen prema propisu i uredbama,
12 predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazoèni su bili: moj strièeviæ Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamnièkom dvorištu.
13 Tada pred njima zapovjedim Baruhu:
14 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Uzmi ove isprave, ovaj kupovni ugovor, zapeèaæeni i otvoreni, i stavi ih u glinenu posudu da se zadugo saèuvaju.
15 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Još æe se u ovoj zemlji kupovati i kuæe, i njive, i vinogradi!'"
16 Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi:
17 "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemoguæe!
18 Tisuæama iskazuješ milost, a krivnju otaca osveæuješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i moæni, kome je ime Jahve nad Vojskama!
19 Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oèi tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!
20 Ti koji si èinio znamenja i èudesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i meðu svim ljudima sve do danas,
21 ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i èudesima, rukom moænom i mišicom podignutom, strahotama velikim.
22 Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obeæao ocima njihovim, zemlju u kojoj teèe med i mlijeko.
23 I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne uèiniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje.
24 Gle, nasipi se veæ primakoše gradu, i bit æe osvojen, i grad æe pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju maèem, glaðu i kugom. Èime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš.
25 A ti mi, Jahve Gospode moj, reèe: 'Kupi novcem njivu i pozovi svjedoke', a grad je veæ predan u ruke Kaldejcima!"
26 Tada mi doðe rijeè Jahvina:
27 "Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemoguæe!
28 Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji æe ga zauzeti.
29 Uæi æe u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem æe ga uništiti i spaliti ga zajedno s kuæama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tuðim bogovima, mene gnjeveæi.
30 Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti èine samo zlo pred mojim oèima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rijeè je Jahvina.
31 Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagraðen pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega
32 zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini poèiniše, gnjeveæi me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sveæenici i proroci, Judejci i Jeruzalemci.
33 Okretahu mi leða, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pouèim, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše.
34 Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu.
35 Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i kæeri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi èinili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh."
36 Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da æe od maèa, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom:
37 "Evo, ja æu ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit æu ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive.
38 I oni æe biti narod moj, a ja, ja æu biti Bog njihov.
39 I dat æu im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreæu svoju i djece svoje.
40 I sklopit æu s njima Savez vjeèan, nikad se više neæu odvratiti od njih i uvijek æu im èiniti dobro; usadit æu im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene.
41 I radovat æu se èineæi im dobro; i èvrsto æu ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom."
42 Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesreæu, tako æu na njih dovesti svu sreæu koju im obrekoh.
43 Da, opet æe se kupovati njive u ovoj zemlji o kojoj vi velite: 'Ova je pustinja, bez èovjeka i živinèeta, predana na milost i nemilost Kaldejcima!'
44 Njive æe se za novac kupovati, pisat æe se i peèatiti kupovni ugovori, pozivat æe se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer æu promijeniti udes njihov" - rijeè je Jahvina.
Versículos relacionados com Jeremija, 32:
Jeremija 32 pripovijeda priču u kojoj Bog upućuje Jeremiju da kupi polje u Anatoteu, iako je znao da će grad osvojiti Babilonci i da će narod biti prognan. Jeremija se pokorava Bogu i kupuje polje, pokazujući da će Bog vratiti ljude u svoju zemlju. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim Jeremijom 32:
Ezekiel 37:11-12: "Tada mi je rekao, sine čovječji, ove su kosti cijela Izraelska kuća; evo, kažu, naše su kosti isušile i propale nadu; recite im, tako kaže Gospod Bože, evo, otvorit ću tvoje grobove i natjerati vas da vas popnete iz svojih grobova, o mojem narodu, i dovest ću vas u zemlju Izrael. " Ovaj stih govori o tome da je Bog vratio djecu Izraelove progonstva i obnavljanje nade naroda.
Ponovljeni zakon 30:3-4: "Tada će vas Gospodin Bog pretvoriti iz vašeg zatočeništva i oblikovati se od vas i opet će vas okupiti među svim narodima među kojima se Gospodin proširio na vas, Bože tvoj. Vaši su prema van na The The Kraj neba, odatle će vas Gospodin sakupiti, svog Boga, i odatle ćeš te odvesti. " Ovaj stih govori o tome da je Bog vratio djecu Izraelove progonstva bez obzira gdje se nalaze.
Izaija 43:5-6: "Ne bojte se, jer sam s tobom; donijet ću vaše spuštanje s istoka i skupit ću vas sa zapada. I moje kćeri sa krajeva zemlje." Ovaj stih govori o tome da je Bog vratio Izraelovu djecu iz cijelog svijeta u njihovu domovinu.
Jeremija 29:14: "I pustit ćeš me da te potražim kad me tražiš iz svih svojih srca." Ovaj stih govori o tome kako bi Bog bio spreman čuti molitve svog naroda kad su mu tražili svim svojim srcima.
Jeremija 31:33: "Ali ovo je pakt koji ću napraviti s Izraelovom Domom, kaže Gospod, stavit ću svoj zakon i napisati ga u njegovo srce; i ja ću biti tvoj bog i oni će oni biti Budi moj narod. " Ovaj stih govori o obnovi Saveza između Boga i njegovog naroda, pokazujući da će Bog uvijek biti prisutan da pomogne i vodi svoj narod.
Fejezetek: