1 Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaæa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik
2 da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio poèiva na svom ležaju.
3 Pristupite sad, sinovi vraèarini, leglo preljubnièko i bludnièko!
4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo?
5 Vi koji se raspaljujete meðu hrašæem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujuæi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!
6 Dio je tvoj meðu oblucima potoènim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim?
7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu.
8 Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogaðala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludnièila s njima gledajuæ' im mušku snagu.
9 S uljem za Molekom trèiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje.
10 Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala.
11 Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oèi, zato me se nisi bojala.
12 Ali æu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neæe koristiti.
13 Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju.
14 Govorit æe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda!
15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vjeèno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaèenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih.
16 Jer neæu se prepirati dovijeka ni vjeèno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio.
17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrðen. Ali on okrenu za srcem svojim
18 i vidjeh putove njegove. Izlijeèit æu ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju -
19 stavit æu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja æu te izlijeèiti."
20 Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeæu.
21 "Nema mira grešnicima!" govori Bog moj.
Versículos relacionados com Izaija, 57:
Izaija 57 je poglavlje koje govori o idolopoklonstvu i nevjeri Izraela, kao i Božjem obećanju da će unijeti iscjeljenje i spasenje svom narodu. Tu je i upozorenje onima koji vjeruju u svoju pravednost i nepoštivaju Boga. Evo pet stihova povezanih s tim temama:
Mudre izreke 14:12: "Čovjek se čini kako bi to izgledalo ispravno, ali na kraju vodi do smrti." Ovaj stih upozorava na povjerenje u našu vlastitu mudrost i razumijevanje koje može dovesti do duhovne smrti.
Jeremija 2:13: "Jer su moji ljudi počinili dva zla: napustili su me izvor žive vode i iskopali cisterne, puknule cisterne koje ne zadržavaju vodu." Ovdje Jeremija govori o nevjeri Izraela kako bi tražila druge izvore vode, a ne da se vjeruje u Boga, pravi izvor života.
Hosea 14:1: "Vrati se, O Izrael, Gospodinu, Bože. Njegovi grijesi doveli su ih do pada!" Ovaj stih poziva Izrael da se pokaje i vrati se Bogu, prepoznajući njegovu krivnju u svom duhovnom padu.
2 Kronike 7:14: "Ako se moji ljudi, koji se nazivaju mojim imenom, poniziti sebe, molite se i slijedi moje lice i odmaknem se od njihovih zlih načina, sa neba ću ih čuti, oprostiti njihov grijeh i izliječiti svoju zemlju." Ovaj stih nudi Božje obećanje o izlječenju i obnovi onima koji se pokaju i vraćaju mu se.
Ezekiel 36:26: "Dat ću vam novo srce i staviti novi duh u vas; uzet ću od vas srce od kamenog i dati vam srce mesa." Ovaj stih govori o Božjem obećanju da će transformirati srca onih koji se okreću njemu, zamjenjujući tvrdoću i hladnoću srcem punim ljubavi i suosjećanja.
Fejezetek: