II Samuel, 13
1. Aconteceu, depois disso, que Amnon, filho de Davi, se enamorou de Tamar, irmã de Absalão, filho de Davi, que era muito bela.
1. A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon.
2. Amnon se consumia de tal modo por Tamar, sua irmã, a ponto de ficar doente, pois ela era virgem e parecia-lhe impossível fazer-lhe o que quer que fosse.*
2. Amnon se toliko muèio da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio moguænosti da joj uèini bilo što.
3. Ora, Amnon tinha um amigo chamado Jonadab, filho de Hosama, irmão de Davi, o qual era muito sagaz.
3. Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat.
4. Disse ele a Amnon: “Por que, ó príncipe, estás tão abatido todas as manhãs? Não queres me dizer?”. “É que amo Tamar – respondeu Amnon –, irmã de meu irmão Absalão.”*
4. I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma."
5. Jonadab disse-lhe: “Deita em tua cama e finge-te doente. Quando o teu pai vier ver-te, tu lhe dirás: Permite que Tamar venha dar-me de comer, preparando a comida diante de mim, a fim de que eu coma iguarias preparadas por sua mão”.
5. A Jonadab mu reèe: "Lezi u postelju i prièini se bolestan, pa kad doðe tvoj otac da te pohodi, ti mu reci: 'Dopusti da doðe moja sestra Tamara da mi dade jesti; ako ona pred mojim oèima zgotovi jelo da to vidim, onda æu iz njezine ruke jesti.'"
6. Amnon deitou-se e fingiu que estava enfermo. Quando o rei veio visitá-lo, ele disse-lhe: “Peço-te que minha irmã Tamar venha preparar à minha vista dois pasteizinhos, para que eu coma de sua mão”.
6. Amnon, dakle, leže i prièini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, reèe Amnon kralju: "Dopusti da doðe moja sestra Tamara da pred mojim oèima zgotovi koji kolaè i ja æu se okrijepiti iz njezine ruke."
7. Davi mandou dizer a Tamar, no palácio: “Vai à casa de teu irmão Amnon e prepara-lhe sua refeição”.
7. Tada David poruèi Tamari u palaèu: "Idi u kuæu svoga brata Amnona i priredi mu jelo!"
8. Tamar foi ter com o seu irmão Amnon, que estava deitado. Tomou farinha, amassou e fez os pastéis à sua vista.
8. Tamara ode u kuæu svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, naèini kolaèe pred njegovim oèima te ih ispeèe.
9. Depois de tê-los cozido, tomou a panela e despejou-a diante dele, mas Amnon não quis comer e disse: “Manda sair todos daqui”. E retiraram-se todos os que estavam junto dele.
9. Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego reèe: "Otpremite sve odavde!" I svi iziðoše od njega.
10. Amnon disse então a Tamar: “Traze o prato no meu quarto, para que eu coma de tua mão”. Tamar tomou os pastéis que fizera e levou-os ao seu irmão no quarto.
10. Tada Amnon reèe Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kolaèe koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu.
11. E quando ela os oferecia a Amnon para que comesse, este segurou-a, dizendo: “Vem, deita-te comigo, minha irmã!”.
11. A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i reèe joj: "Doði, sestro moja, lezi sa mnom!"
12. “Não, meu irmão – disse-lhe ela –, não me violentes. Não se faz uma tal coisa em Israel. Não cometas semelhante infâmia.
12. A ona mu reèe: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne èini takve sramote!
13. Aonde levaria eu o meu opróbrio? E tu serias olhado como um ímpio em Israel! É melhor que fales ao rei. Ele não recusará dar-me a ti.”*
13. Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me neæe uskratiti tebi!"
14. Mas ele não quis dar-lhe ouvidos e, como era mais forte que ela, violentou-a e se deitou com ela.
14. Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom.
15. E, logo a seguir, Amnon foi tomado de profunda aversão por ela, mais violenta do que o amor que antes lhe tivera. “Levanta-te – disse-lhe ele – e vai-te!”
15. Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila veæa od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I reèe joj Amnon: "Ustani! Odlazi!"
16. “Não, meu irmão – respondeu ela –; o ultraje que me farias, expulsando-me, seria ainda mais grave do que o que me acabas de fazer.” Ele, porém, não quis ouvi-la;
16. A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit æe to veæe zlo od onoga koje si mi uèinio!" Ali je on ne htjede slušati,
17. chamou o seu servo e disse-lhe: “Põe fora daqui esta moça que me está importunando e fecha a porta atrás dela”.
17. nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zakljuèaj vrata za njom!"
18. Ela trazia um vestido comprido, como se vestiam outrora as donzelas filhas do rei. O servo expulsou-a, fechando a porta atrás dela.
18. (A ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se nekoæ u takve haljine oblaèile kraljeve kæeri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zakljuèa vrata za njom.
19. Tamar derramou então cinza sobre a cabeça, rasgou o seu longo vestido e, pondo a mão sobre a cabeça, afastou-se gritando.
19. Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vièuæi glasno dok je išla.
20. Seu irmão Absalão disse-lhe: “Esteve realmente contigo Amnon, teu irmão? Por agora, cala-te, minha irmã; ele é teu irmão: não penses mais nisso”. E Tamar permaneceu consternada, na casa de seu irmão Absalão.
20. A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u kuæi svoga brata Abšaloma.
21. O rei Davi soube de tudo o que se tinha passado e inflamou-se com violência a sua cólera, mas não quis afligir seu filho Amnon, pois o amava por ser o seu primogênito.*
21. Kad je kralj David èuo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvoroðenac.
22. Quanto a Absalão, este não disse a Amnon uma só palavra, nem boa nem má, porque o odiava, por ter ele violentado sua irmã Tamar.*
22. A Abšalom ne reèe Amnonu ni rijeèi, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru.
23. Passados dois anos, Absalão tosquiava suas ovelhas em Baal-Hasor, perto de Efraim e convidou todos os filhos do rei.
23. A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj.
24. Veio ter com o rei e disse-lhe: “Eis que se tosquiam as ovelhas de teu servo; venha, pois, o rei com os seus familiares à casa do teu servo”.
24. Abšalom doðe kralju i reèe mu: "Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje doæi svome sluzi."
25. O rei disse-lhe: “Não, meu filho, não iremos todos, para não te sermos pesados”. Malgrado instâncias de Absalão, o rei não quis ir e o abençoou.
25. Ali kralj odgovori Abšalomu: "Ne, sine, neæemo doæi svi, da ti ne budemo na teret." Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede iæi, nego ga blagoslovi i otpusti.
26. Absalão replicou: “Se tu não vens, deixa ao menos que venha conosco o meu irmão Amnon.”. “Por que – disse Davi – iria ele contigo?”
26. Ali Abšalom nastavi: "Ako ti neæeš, dopusti da bar moj brat Amnon poðe s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?"
27. Mas Absalão tanto insistiu que Davi deixou partir com ele Amnon e todos os filhos do rei. E Absalão organizou um banquete real.*
27. Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu
28. Ora, Absalão dera aos seus criados a seguinte ordem: “Ouvi! Quando Amnon tiver o coração alegre por causa do vinho e eu vos disser: ‘Feri Amnon!’, então vós o matareis. ‘Não tenhais medo, porque sou eu quem vo-lo ordena. Coragem e sede homens fortes!’.”
28. i zapovjedi svojim slugama ovako: "Pazite! Kad se Amnonu razveseli srce od vina i ja vam viknem: 'Ubijte Amnona!' tada ga pogubite! Ne bojte se, jer vam tako zapovijedam! Ohrabrite se i pokažite se junaci!"
29. Os servos de Absalão fizeram a Amnon conforme o seu senhor lhes ordenara. Então, todos os filhos do rei se levantaram, montaram nas suas mulas e fugiram.
29. I Abšalomove sluge uèiniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada skoèiše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše.
30. Estavam ainda a caminho, quando chegou ao rei o boato que dizia: “Absalão feriu todos os príncipes; nenhum se salvou!”.
30. Dok su oni još bili na putu, doðe ovakva vijest Davidu: "Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini."
31. O rei levantou-se, rasgou suas vestes e prostrou-se por terra. Todos os que o rodeavam rasgaram também as suas vestes.
31. Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine.
32. Mas Jonadab, filho de Hosama, irmão de Davi, tomou a palavra: “Não pense o rei, meu senhor, que foram assassinados todos os jovens. Só Amnon morreu, porque Absalão decidira matá-lo desde o dia em que ele violentou sua irmã Tamar.*
32. Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladiæe, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predviðati nesreæa od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru.
33. Não acredite o rei, meu senhor, que morreram todos os príncipes. Só Amnon pereceu
33. Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon,
34. e seus outros irmãos estão vivos”.* Entretanto, Absalão fugira. A sentinela, levantando os olhos, viu uma grande tropa que descia pelo declive do caminho de Horonaim e veio anunciar ao rei: “Vi homens que vinham pelo caminho de Horonaim, no flanco da montanha”.
34. a Abšalom je pobjegao." A momak koji bijaše na straži podiže oèi i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar doðe i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku."
35. Jonadab disse ao rei: “São os príncipes que chegam; é bem como tinha dito o teu servo”.
35. Tada Jonadab reèe kralju: "Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga."
36. Falava ele ainda, quando entraram os filhos do rei e puseram-se a chorar. Então, o rei e todos os seus derramaram abundantes lágrimas.
36. Tek što je to izrekao, a to kraljevi sinovi uðoše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu.
37. Quanto a Absalão, fugira para junto de Tolmai, filho de Amiud, rei de Gessur.
37. Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka.
38. Enquanto isso, Davi continuava de luto pelo filho. E Absalão permaneceu três anos em Gessur, para onde fugira.
38. A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine.
39. O ânimo do rei cessou de irritar-se contra Absalão, tendo-se consolado da perda de Amnon.
39. Kralj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.
Bíblia Ave Maria - Minden jog fenntartva.
