1. περὶ δὲ τῶν εἰδωλοθύτων, οἴδαμεν ὅτι πάντες γνῶσιν ἔχομεν. ἡ γνῶσις φυσιοῖ, ἡ δὲ ἀγάπη οἰκοδομεῖ.
2. εἴ τις δοκεῖ ἐγνωκέναι τι, οὔπω ἔγνω καθὼς δεῖ γνῶναι·
3. εἰ δέ τις ἀγαπᾷ τὸν θεόν, οὖτος ἔγνωσται ὑπ᾽ αὐτοῦ.
4. περὶ τῆς βρώσεως οὗν τῶν εἰδωλοθύτων οἴδαμεν ὅτι οὐδὲν εἴδωλον ἐν κόσμῳ, καὶ ὅτι οὐδεὶς θεὸς εἰ μὴ εἷς.
5. καὶ γὰρ εἴπερ εἰσὶν λεγόμενοι θεοὶ εἴτε ἐν οὐρανῶ εἴτε ἐπὶ γῆς, ὥσπερ εἰσὶν θεοὶ πολλοὶ καὶ κύριοι πολλοί,
6. ἀλλ᾽ ἡμῖν εἷς θεὸς ὁ πατήρ, ἐξ οὖ τὰ πάντα καὶ ἡμεῖς εἰς αὐτόν, καὶ εἷς κύριος ἰησοῦς χριστός, δι᾽ οὖ τὰ πάντα καὶ ἡμεῖς δι᾽ αὐτοῦ.
7. ἀλλ᾽ οὐκ ἐν πᾶσιν ἡ γνῶσις· τινὲς δὲ τῇ συνηθείᾳ ἕως ἄρτι τοῦ εἰδώλου ὡς εἰδωλόθυτον ἐσθίουσιν, καὶ ἡ συνείδησις αὐτῶν ἀσθενὴς οὗσα μολύνεται.
8. βρῶμα δὲ ἡμᾶς οὐ παραστήσει τῶ θεῶ· οὔτε ἐὰν μὴ φάγωμεν ὑστερούμεθα, οὔτε ἐὰν φάγωμεν περισσεύομεν.
9. βλέπετε δὲ μή πως ἡ ἐξουσία ὑμῶν αὕτη πρόσκομμα γένηται τοῖς ἀσθενέσιν.
10. ἐὰν γάρ τις ἴδῃ σὲ τὸν ἔχοντα γνῶσιν ἐν εἰδωλείῳ κατακείμενον, οὐχὶ ἡ συνείδησις αὐτοῦ ἀσθενοῦς ὄντος οἰκοδομηθήσεται εἰς τὸ τὰ εἰδωλόθυτα ἐσθίειν;
11. ἀπόλλυται γὰρ ὁ ἀσθενῶν ἐν τῇ σῇ γνώσει, ὁ ἀδελφὸς δι᾽ ὃν χριστὸς ἀπέθανεν.
12. οὕτως δὲ ἁμαρτάνοντες εἰς τοὺς ἀδελφοὺς καὶ τύπτοντες αὐτῶν τὴν συνείδησιν ἀσθενοῦσαν εἰς χριστὸν ἁμαρτάνετε.
13. διόπερ εἰ βρῶμα σκανδαλίζει τὸν ἀδελφόν μου, οὐ μὴ φάγω κρέα εἰς τὸν αἰῶνα, ἵνα μὴ τὸν ἀδελφόν μου σκανδαλίσω.
Fusnote:
8:1-3 - Pavao objašnjava da je znanje bez ljubavi štetno, jer oholost može uništiti one koji su slabiji u vjeri. On uči da ljubav izgrađuje i da treba biti oprezan s braćom i sestrama u Kristu koji imaju slabiju savjest (vidi također 1. Korinćanima 13:1-3 i Rimljanima 14:13-21).
8:4-6 - Pavao ponovno potvrđuje da idoli nisu ništa, jer postoji samo jedan Bog. Praksa jedenja hrane žrtvovane idolima nije grešna sama po sebi, ali može biti skandal za druge ako se ne čini s obzirom (vidi također 1. Korinćanima 10:19-22 i Ponovljeni zakon 10:14).
8:7-13 - Pavao upozorava da spoznaja mora biti popraćena osjetljivošću prema slabima, jer jedenje hrane žrtvovane idolima može brata navesti na grijeh protiv vlastite savjesti (vidi također Rimljanima 14,15 i 1. Korinćanima 10,29-30).
8:9-13 - Pavao govori o kršćanskoj slobodi, ali naglašava da sloboda ne smije postati kamen spoticanja slabih u vjeri. Poziva kršćane da ne budu prepreka duhovnom rastu drugih (vidi također Rimljanima 14,21 i 1. Korinćanima 10,32).
8:12-13 - Apostol Pavao naglašava moralnu odgovornost jakih da spriječe slabe od pada u grijeh. On ljubav prema savjesti drugih stavlja iznad osobne slobode (vidi također 1. Korinćanima 10,32-33 i Filipljanima 2,4).
Stihovi vezani uz I Coríntios, 8:
1. Korinćanima, 8. poglavlje govori o kršćanskoj slobodi i savjesti. Kako ostvariti slobodu a da ne povrijedimo slabiju braću? Pavao se bavi pitanjem hrane ponuđene idolima, naglašavajući da znanje mora biti u ravnoteži s ljubavlju. Upozorava na sebično korištenje slobode, potičući obzir prema drugima. Tekst utvrđuje načela za rješavanje kontroverznih pitanja. Razmislite s nama o pet biblijskih odlomaka koji se odnose na ključne pojmove u ovom izazovnom poglavlju.
Rimljanima 14,13-14: "Zato prestanimo osuđivati jedni druge. Umjesto toga, odlučimo ne postavljati kamen spoticanja ili prepreku na putu našeg brata. Kao netko tko je u Gospodinu Isusu, potpuno sam uvjeren da nijedna hrana nije sama po sebi nečista, osim onih koji je takvom smatraju; za njega je to nečisto." - Ovaj odlomak iz Poslanice Rimljanima bavi se temom kršćanske slobode i obzira prema slabijoj braći, ponavljajući Pavlovu zabrinutost u 1. Korinćanima 8 o jedenju hrane ponuđene idolima.
Djela apostolska 15:29: "Morate se uzdržavati od hrane žrtvovane idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od spolnog nemorala. Bilo bi dobro izbjegavati te stvari. Neka vam sve bude dobro." - Ova odluka jeruzalemskog vijeća daje kontekst za Pavlovu raspravu u 1. Korinćanima 8 o jedenju hrane ponuđene idolima.
Kološanima 2,16-17: "Stoga ne dopustite da vas itko osuđuje po onome što jedete ili pijete, ili u odnosu na bilo koji vjerski festival ili slavlje mladog mjeseca ili subotnje dane. Ove stvari su sjene stvari koje dolaze; stvarnost se ipak nalazi u Kristu." - Pavao se bavi sličnim pitanjima u Poslanici Kološanima, naglašavajući slobodu u Kristu, što je relevantno za raspravu u 1. Korinćanima 8.
1. Timoteju 4:4-5: "Jer sve što je Bog stvorio dobro je i ništa se ne smije odbaciti ako se prima sa zahvalnošću, jer se posvećuje Božjom riječju i molitvom." - Ovaj odlomak pojačava ideju da nijedna hrana sama po sebi nije nečista, načelo koje je u osnovi Pavlove rasprave u 1. Korinćanima 8.
Marko 7,18-19: "Rekao im je: 'Zar ni vi ne razumijete? Zar ne shvaćate da ništa što u čovjeka uđe izvana ne može ga učiniti 'nečistim'? Zato što ne ulazi u vaše srce, već u vaš želudac, a zatim se eliminira.' (Rekavši ovo, Isus je svu hranu proglasio 'čistom'.)" - Isus proglašava svu hranu čistom, pružajući teološku osnovu za Pavlovu raspravu o slobodi jedenja hrane ponuđene idolima u 1. Korinćanima 8.
FAQ:
Što Pavao kaže o jedenju hrane žrtvovane idolima?
Pavao uči da, iako kršćanin zna da su idoli bezvrijedni, mora izbjegavati vrijeđanje savjesti onih koji su slabiji, koji to mogu vidjeti kao grijeh. (1. Korinćanima 8,4-13)
Kako bi znanje trebalo biti uravnoteženo s ljubavlju u vezi s hranom žrtvovanom idolima?
Pavao uči da znanje bez ljubavi može naškoditi braći i sestrama koji su slabe u vjeri. Ljubav mora biti temelj svih kršćanskih postupaka, pa tako i korištenja slobode. (1. Korinćanima 8,1-3)
Što znači biti "slab u vjeri" u 1. Korinćanima 8?
Biti "slab u vjeri" odnosi se na one koji, zbog nedostatka znanja ili razumijevanja, mogu smatrati određene postupke, kao što je jedenje mesa žrtvovanog idolima, grešnim. (1. Korinćanima 8,7)
Kako bi se kršćanin trebao odnositi prema slobodi u Kristu, prema Pavlu?
Pavao uči da se sloboda u Kristu mora primjenjivati odgovorno, uvijek vodeći računa o dobrobiti drugih i ne izazivajući slabost našoj braći i sestrama. (1. Korinćanima 8,9-13)
Što Pavao kaže o idolima i istinskoj slobodi u Kristu?
Pavao tvrdi da idoli nemaju pravu vrijednost, ali unatoč tome, kršćanska se sloboda mora provoditi na način koji izgrađuje druge i ne izaziva sablazan. (1. Korinćanima 8,4-6)
