Romanos, 10
1. Hermanos, el anhelo de mi corazón y mi oración a Dios en favor de ellos es que se salven.
1. Braæo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.
2. Testifico en su favor que tienen celo de Dios, pero no conforme a un pleno conocimiento.
2. Svjedoèim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.
3. Pues desconociendo la justicia de Dios y empeñándose en establecer la suya propia, no se sometieron a la justicia de Dios.
3. Ne priznajuæi, doista, Božje pravednosti i tražeæi uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
4. Porque el fin de la ley es Cristo, para justificación de todo creyente.
4. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.
5. En efecto, Moisés escribe acerca de la justicia que nace de la ley: Quien la cumpla, vivirá por ella.
5. Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naæi æe život u njoj.
6. Mas la justicia que viene de la fe dice así: No digas en tu corazón ¿quién subirá al cielo?, es decir: para hacer bajar a Cristo;
6. A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reæi u srcu svom: Tko æe se popeti na nebo - to jest Krista svesti?
7. o bien: ¿quién bajará al abismo?, es decir: para hacer subir a Cristo de entre los muertos.
7. Ili: Tko æe siæi u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?
8. Entonces, ¿qué dice? Cerca de ti está la palabra: en tu boca y en tu corazón, es decir, la palabra de la fe que nosotros proclamamos.
8. Nego što veli? Blizu ti je Rijeè, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rijeè vjere koju propovijedamo.
9. Porque, si confiesas con tu boca que Jesús es Señor y crees en tu corazón que Dios le resucitó de entre los muertos, serás salvo.
9. Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit æeš spašen.
10. Pues con el corazón se cree para conseguir la justicia, y con la boca se confiesa para conseguir la salvación.
10. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.
11. Porque dice la Escritura: Todo el que crea en él no será confundido.
11. Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neæe se postidjeti.
12. Que no hay distinción entre judío y griego, pues uno mismo es el Señor de todos, rico para todos los que le invocan.
12. Nema uistinu razlike izmeðu Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.
13. Pues todo el que invoque el nombre del Señor se salvará.
13. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit æe spašen.
14. Pero ¿cómo invocarán a aquel en quien no han creído? ¿Cómo creerán en aquel a quien no han oído? ¿Cómo oirán sin que se les predique?
14. Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu èuli? Kako pak da èuju bez propovjednika?
15. Y ¿cómo predicarán si no son enviados? Como dice la Escritura: ¡Cuán hermosos los pies de los que anuncian el bien!
15. A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.
16. Pero no todos obedecieron a la Buena Nueva. Porque Isaías dice: ¡Señor!, ¿quién ha creído a nuestra predicación?
16. Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanðelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?
17. Por tanto, la fe viene de la predicación, y la predicación, por la Palabra de Cristo.
17. Dakle: vjera po poruci, a poruka rijeèju Kristovom.
18. Y pregunto yo: ¿Es que no han oído? ¡Cierto que sí! Por toda la tierra se ha difundido su voz y hasta los confines de la tierra sus palabras.
18. Nego pitam: Zar nisu èuli? Dapaèe! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rijeèi njihove sve do nakraj svijeta.
19. Pero pregunto: ¿Es que Israel no comprendió? Moisés es el primero en decir: Os volveré celosos de una que no es nación; contra una nación estúpida os enfureceré.
19. Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja æu vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit æu vas glupim nekim narodom.
20. Isaías, a su vez, se atreve a decir: Fui hallado de quienes no me buscaban; me manifesté a quienes no preguntaban por mi.
20. Izaija pak hrabro veli: Naðoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.
21. Mas a Israel dice: Todo el día extendí mis manos hacia un pueblo incrédulo y rebelde.
21. A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.
