1 Reèe Jahve: "Uzmi veliku ploèu i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen."
2 Potom uzeh vjerne svjedoke, sveæenika Uriju i Zahariju, sina Berekjina.
3 Približih se proroèici te ona zaèe i rodi sina. Jahve mi reèe: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz,
4 jer prije no što dijete poène tepati 'tata' i 'mama', nosit æe se pred kralja asirskog sve bogatstvo Damaska i plijen Samarije."
5 I opet mi reèe Jahve:
6 "Jer narod ovaj odbacuje mirne tekuæice Šiloaha, a dršæe pred Rasonom i pred sinom Remalijinim,
7 navest æe Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona æe iziæi iz rukava svoga, preliti se preko svih obala;
8 provalit æe u Judeju, razlit' se i poplaviti je, popeti se do grla njezina; i krila æe svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele."
9 Udružite se samo, narodi, al' bit æete smrvljeni! Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit æete smrvljeni, pašite se, bit æete smrvljeni!
10 Kujte naum - bit æe uništen, dogovarajte se samo, bit æe uzalud, jer s nama je Bog!
11 Jer, ovako mi reèe Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide:
12 "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se èega se on boji i nemajte straha.
13 Jahve nad Vojskama - on jedini nek' vam svet bude; jedino se njega bojte, strah od njega nek' vas prožme.
14 On æe vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje kuæe Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima.
15 Mnogi æe od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti."
16 Pohrani ovo svjedoèanstvo, zapeèati ovu objavu meðu uèenicima svojim:
17 Èekat æu Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam.
18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj.
19 Reknu li vam: "Duhove pitajte i vraèe koji šapæu i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -
20 Uza Zakon! Uza svjedoèanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neæe doèekati.
21 Lutat æe zemljom potlaèen i gladan, izgladnjela bijes æe ga spopasti, proklinjat æe svoga kralja i svog Boga. Okrene l' se k nebu,
22 pogleda l' po zemlji, gle, svuda samo mrak i strava, svuda tmina tjeskobna. Ali æe se tama raspršiti,
23 jer više neæe biti mraka gdje je sad tjeskoba.
24 U prvo vrijeme on obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al' u vrijeme posljednje on æe proslaviti Put uz more, s one strane Jordana - Galileju pogansku.
Versículos relacionados com Izaija, 8:
Izaija 8 bavi se presudom koja bi naišla na narod Jude zbog nedostatka povjerenja u Boga i njihovog saveza s drugim narodima u potrazi za pomoći. Poglavlje govori o zaštiti koju Bog nudi svom narodu i potrebi da mu vjeruje, a ne da traži pomoć drugdje. Ispod je pet stihova povezanih s temama koje se odnose na Izaiju 8:
Psalam 118:8-9: "Bolje je vjerovati Gospodinu nego vjerovati u čovjeka. Bolje je vjerovati Gospodinu nego vjerovati knezovima." Ovaj stih naglašava važnost povjerenja Bogu, a ne tražiti pomoć iz drugih izvora. Izaija 8 upozorava na povjerenje saveza s drugim narodima, a ne vjerovanje Bogu.
Izaija 30:1-2: "Jao buntovnoj djeci, kaže Gospod, da oni uzimaju savjet, ali ne i od mene; i da se pokrivaju pokrivenost, ali ne i mog duha, da dodaju grijeh nad grijehom., ne pitajući moja usta; da se učvršćuju faraonom silom i vjeruju u Egipatsku sjenu! " Ovaj stih govori o posljedicama traženja pomoći drugdje, a ne vjerovanju Bogu. Izaija 8 upozorava na saveze s drugim narodima, a ne da vjeruje Bogu.
Jeremija 17:5: "Tako kaže Gospod, čovjek koji vjeruje u čovjeka, i čini meso i odvoji svoje srce Gospodnje!" Ovaj stih također naglašava važnost povjerenja Bogu, a ne tražiti pomoć iz drugih izvora. Izaija 8 upozorava na povjerenje saveza s drugim narodima, a ne vjerovanje Bogu.
Psalam 46:1: "Bog je naše utočište i tvrđava, dobro prisutna pomoć u tjeskobi." Ovaj stih govori o zaštiti koju Bog nudi svom narodu u doba potrebe. Izaija 8 ističe potrebu da se vjeruje Bogu umjesto da traži pomoć u drugim narodima.
Psalam 91:2: "Reći ću Gospodin, on je moj Bog, moje utočište, tvrđava i ja ću mu vjerovati." Ovaj stih također govori o zaštiti koju Bog nudi svom narodu i važnosti povjerenja u njega. Izaija 8 ističe potrebu da se vjeruje Bogu umjesto da traži pomoć u drugim narodima.
Poglavlja: