1 Krenuvši odande, doðe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obièaju ponovno pouèavaše.
2 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?"
3 On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?"
4 Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti."
5 A Isus æe im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.
6 Od poèetka stvorenja muško i žensko stvori ih.
7 Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;
8 i dvoje njih bit æe jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.
9 Što dakle Bog združi, èovjek neka ne rastavlja!"
10 U kuæi su ga uèenici ponovno o tome ispitivali.
11 I reèe im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, èini prema prvoj preljub.
12 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, èini preljub."
13 Donosili mu djeèicu da ih se dotakne, a uèenici im branili.
14 Opazivši to, Isus se ozlovolji i reèe im: "Pustite djeèicu neka dolaze k meni; ne prijeèite im jer takvih je kraljevstvo Božje!
15 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neæe uæi."
16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažuæi na njih ruke.
17 I dok je izlazio na put, dotrèi netko, klekne preda nj pa ga upita: "Uèitelju dobri, što mi je èiniti da baštinim život vjeèni?"
18 Isus mu reèe: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!
19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!"
20 On mu odgovori: "Uèitelju, sve sam to èuvao od svoje mladosti."
21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."
22 On se na tu rijeè smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
23 Isus zaokruži pogledom pa æe svojim uèenicima: "Kako li æe teško imuænici u kraljevstvo Božje!"
24 Uèenici ostadoše zapanjeni tim njegovim rijeèima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!
25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."
26 Oni se još veæma snebivahu te æe jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?"
27 Isus upre u njih pogled i reèe: "Ljudima je nemoguæe, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguæe!"
28 Petar mu poèe govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom."
29 Reèe Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuæu, ili braæu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanðelja,
30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuæa, i braæe, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buduæem vijeku život vjeèni.
31 A mnogi prvi bit æe posljednji i posljednji prvi."
32 Putovali su tako uzlazeæi u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poèe im kazivati što æe ga zadesiti:
33 "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt, predati poganima,
34 izrugati i popljuvati. Izbièevat æe ga, ubit æe ga, ali on æe nakon tri dana ustati."
35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreæi mu: "Uèitelju, htjeli bismo da nam uèiniš što te zaištemo."
36 A on æe im: "Što hoæete da vam uèinim?"
37 Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."
38 A Isus im reèe: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"
39 Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus æe im: "Èašu koju ja pijem pit æete i krstom kojim se ja krstim bit æete kršteni,
40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno."
41 Kad su to èula ostala desetorica, poèeše se gnjeviti na Jakova i Ivana.
42 Zato ih Isus dozva i reèe im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu.
43 Nije tako meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj!
44 I tko hoæe da meðu vama bude prvi, neka bude svima sluga.
45 Jer ni Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."
46 Doðu tako u Jerihon. Kad je Isus s uèenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.
47 Kad je èuo da je to Isus Nazareæanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"
48 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jaèe vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!"
49 Isus se zaustavi i reèe: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokoleæi ga: "Ustani! Zove te!"
50 On baci sa sebe ogrtaè, skoèi i doðe Isusu.
51 Isus ga upita: "Što hoæeš da ti uèinim?" Slijepac mu reèe: "Uèitelju moj, da progledam."
52 Isus æe mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.
Versículos relacionados com Evanðelje po Marku, 10:
St. Mark 10 bavi se raznim temama, uključujući razvod, važnost djece i spasenja. Na početku poglavlja, Isus se s farizejima svađa o razvodu, podučavajući da je brak sveti savez koji se mora održavati. Tada Isus blagoslovi djecu i kaže da Kraljevstvo Božje pripada onima koji su poput njih. Konačno, bogat mladić prilazi Isusu i pita što bi trebao učiniti kako bi naslijedio vječni život, a Isus mu kaže da proda sve što ima i slijedi ga.
Izreke 22:6: "Uči dijete na putu gdje bi trebao hodati, pa čak i kad je stariji, neće odstupiti od njega." Ovaj stih naglašava važnost podučavanja i vođenja djece, poruku koju je Isus naglasio u Svetom Marku 10.
Matej 19:21: "Isus je odgovorio, ako želiš biti savršen, idi, prodati sve što imate i dati ga siromašnima i imati blago na nebu. Zatim dođite i slijedite me." Ovaj je stih sličan Isusovom odgovoru na mladog bogataša u Svetom Marku 10, naglašavajući važnost napuštanja svega u korist praćenja Krista.
Matej 19:6: "Dakle, oni više nisu dva, već jedno tijelo. Stoga, ono što se Bog ujedinio, nitko ga ne razdvaja." Ovaj se stih odnosi na Isusovu raspravu o razvodu u Svetom Marku 10, pojačavajući ideju da je brak sveti savez koji se mora održavati.
Luka 18:17: "Istina, kažem vam, tko ne primi Kraljevstvo Božje kao dijete, neće ući u njega." Ova Isusova izjava pojačava važnost djece, koju je blagoslovio u Svetom Marku 10 i izjavio da oni predstavljaju one koji su dostojni kraljevstva Božjeg.
Marko 10,27: "Isus je odgovorio:" Ljudi su nemoguće, ali ne Bogu. Bogu je sve moguće. "" Ovaj se stih javlja odmah nakon Isusovog odgovora na bogatog mladića, koji je bio tužan što nije mogao napustiti svoje bogatstvo. Ovdje Isus naglašava da je spasenje moguće samo kroz Boga i njegovu milost.
Poglavlja: