1 Dakle, buduæi da imamo ta obeæanja, oèistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posveæenje u strahu Božjemu.
2 Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli.
3 Ne govorim da osudim. Ta rekoh veæ: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno.
4 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošæu uza svu nevolju našu.
5 Doista, i kada doðosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.
6 Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim.
7 Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj èežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još veæma obradovah.
8 Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i naèas ožalostila -
9 sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraæenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u èemu niste štetovali.
10 Jer žalost po Božju raða neopozivo spasonosnim obraæenjem, a žalost svjetovna raða smræu.
11 Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošæu urodi meðu vama, pa opravdavanjem, pa ogorèenjem, pa strahom, pa èežnjom, pa revnošæu, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.
12 Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeðenoga, nego zbog toga da vam se oèituje vaša gorljivost za nas pred Bogom.
13 To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.
14 Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom.
15 I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.
16 Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA CRKVU U JERUZALEMU
Versículos relacionados com Druga poslanica Korinæanima, 7:
2 Korinćanima 7 govori o pokajanju i tuzi prema Bogu, u usporedbi sa svjetovnom tugom koja ne stvara promjene. Poglavlje ističe radost koja dolazi iz pokajanja i pomirenja s Bogom, kao i važnost održavanja zdravog odnosa s drugim kršćanima.
2 Korinćanima 7:9-10- "Dakle, sada shvaćam radost što sam imao savršeno povjerenje u vas, i u svemu što se tiče mene i u vas. Žalim; iako sam već požalio, budući da vas je to pismo ožalonio zbog toga kratko vrijeme. " Apostol Pavao govori o radosti od povjerenja u one koji su požalili, čak i ako je njegov poziv na pokajanje izazvao trenutnu tugu.
2. Korinćanima 7:11 - "Za tugu prema Bogu stvara pokajanje zbog spasenja, što nitko ne donosi vaganje; ali tuga svijeta proizvodi smrt." Pavao suprotstavlja tugu prema Bogu s tugom svijeta, ističući kako prvo vodi ka pokajanju i spasenju, dok drugi vodi do smrti.
2. Korinćanima 7:14 - "Jer ako vas nekako stavim na njega, nije mi bilo neugodno; ali kako vam je sve što smo rekli da je istina, tako da je naš ponos Titu bio istinit." Pavao ističe važnost istine i iskrenosti u odnosima kršćana i kako radost povezanosti s drugima u vjeri može biti istinska i održana kada se istina cijeni.
2. Korinćanima 7:16 - "Radujem se moći da vam vjerujem." Pavao govori o svojoj radosti da vjeruje Korinćanima, ističući važnost međusobnog povjerenja i održavanje zdravog odnosa među kršćanima.
2. Korinćanima 7:1 - "Imajući stoga takva obećanja, pročišćavamo se od svih nečistoća, kako iz mesa, tako i iz Duha, usavršavajući našu svetost u strahu Boga." Poglavlje započinje poticanjem svetosti i pročišćavanja, ističući kako su te prakse ključne za održavanje zdravog odnosa s Bogom i drugim kršćanima.
Poglavlja: