I Samuel, 20
1. Partiu Davi de Naiot, perto de Ramá, e veio ter com Jônatas. Disse-lhe: “Que fiz eu? Qual é o meu crime e que mal fiz ao teu pai, para que ele queira matar-me?”.
1. David pobježe iz Najota u Rami i doðe k Jonatanu te mu reèe: "Što sam uèinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?"
2. “Não – respondeu Jônatas –, tu não morrerás! Meu pai não faz coisa alguma, grande ou pequena, sem me dizer. Por que me ocultaria isso? Não é possível!”
2. A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti neæeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neæe to biti!"
3. Mas Davi insistiu com juramento: “Teu pai bem sabe que eu te sou simpático e por isso deve ter pensado: ‘Jônatas não o saiba para que não se entristeça demasiado’. Por Deus e pela tua vida, há apenas um passo entre mim e a morte!”.
3. Ali se David zakle i reèe: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: 'Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.' Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak izmeðu mene i smrti."
4. Jônatas perguntou a Davi: “Que queres que eu faça por ti?”.
4. Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da uèinim za tebe?"
5. “Amanhã – disse Davi – é lua nova e eu deveria jantar à mesa do rei. Deixa-me partir para me ocultar no campo até a tarde do terceiro dia.
5. A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do veèera.
6. Se teu pai notar minha ausência, podes dizer-lhe que te pedi licença para ir até Belém, minha cidade natal, onde toda a minha família oferece um sacrifício anual.
6. Ako tvoj otac opazi da me nema, reæi æeš mu ovako: 'David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.'
7. Se ele disser que está bem, o teu servo nada terá a temer; mas se ele, ao contrário, se irritar, fica sabendo que ele decretou a minha perda.
7. Ako on rekne: 'Dobro!', tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je èvrsto naumio da me pogubi.
8. Mostra-te amigo para com teu servo, pois que fizeste um pacto comigo em nome do Senhor. Se eu tenho alguma culpa, mata-me tu mesmo; por que fazer-me comparecer diante de teu pai?”
8. Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?"
9. Jônatas disse-lhe: “Longe de ti tal coisa! Se eu souber que de fato meu pai resolveu perder-te, juro que te avisarei”.
9. A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac èvrsto naumio da na tebe svali nesreæu, zar ti ja ne bih dojavio?"
10. “Mas quem me informará – perguntou Davi – se teu pai te responder duramente?”
10. David upita Jonatana: "A tko æe mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?"
11. “Vamos ao campo” – disse-lhe Jônatas. E foram ambos ao campo.
11. Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izaðimo u polje!" I izaðu obojica u polje.
12. Então Jônatas falou: “Por Javé, Deus de Israel! Amanhã ou depois de amanhã sondarei meu pai. Se tudo for favorável a ti e eu não te avisar,
12. Tada Jonatan reèe Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja æu iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,
13. então o Senhor me trate com todo o seu rigor! E se meu pai te quiser fazer mal, te avisarei da mesma forma; e te deixarei então partir e poderás estar tranquilo. Que o Senhor esteja contigo, como esteve com meu pai!
13. neka Jahve uèini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti uèini zlo, javit æu ti i pustit æu te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem!
14. Mais tarde, se eu estiver ainda vivo, me conservarás tua amizade em nome do Senhor. Mas, se eu morrer,
14. Ako ja još budem živ, moæi æeš mi iskazati milosrðe Jahvino; ako li umrem,
15. não retires jamais tua benevolência de minha casa, nem mesmo quando o Senhor exterminar da face da terra todos os inimigos de Davi!”.
15. ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,
16. Foi assim que Jônatas fez aliança com a casa de Davi e o Senhor vingou-se dos inimigos de Davi.
16. neka ime Jonatanovo ne išèezne s domom Šaulovim, inaèe æe Jahve tražiti o tome raèun od Davida."
17. Jônatas conjurou ainda uma vez a Davi, em nome da amizade que lhe consagrava, pois o amava de toda a sua alma.
17. Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
18. “Amanhã – continuou Jônatas – é lua nova e notarão tua ausência.
18. Potom reèe Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit æe se da te nema, jer æe tvoje mjesto biti prazno.
19. Descerás, pois, sem falta, depois de amanhã ao lugar onde te escondeste no dia do ajuste e ficarás junto à pedra de Ezel.
19. Prekosutra æe se još oèitije vidjeti da te nema, a ti doði na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga dogaðaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš.
20. Atirarei três flechas para o lado da pedra como se visasse a um alvo.
20. A ja æu prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gaðam onamo.
21. Depois mandarei meu servo buscar as flechas. Se eu lhe gritar: ‘Olha! Estão atrás de ti, apanha-as!’. Então poderás vir, porque tudo te é favorável e não há mal algum a temer, por Deus!
21. A onda æu poslati momka i reæi mu: 'Idi! Naði strijelu!' Ako onda doviknem momku: 'Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!' - ti onda doði, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga!
22. Se, porém, eu disser ao rapaz: ‘Olha! As flechas estão diante de ti, um pouco mais longe. Então foge, porque essa é a vontade de Deus.’
22. Ako li doviknem momku: 'Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!' - ti onda otiði, jer te Jahve šalje odavde.
23. Quanto à palavra que nos demos um ao outro, o Senhor seja testemunha entre nós para sempre.”
23. A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izmeðu mene i tebe dovijeka!"
24. Davi escondeu-se no campo. No dia da lua nova, o rei pôs-se à mesa para comer,
24. Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlaðak, kralj je sjeo za stol da jede.
25. sentando-se, como de costume, numa cadeira junto à parede. Jônatas levantou-se para que Abner pudesse sentar-se ao lado de Saul e o lugar de Davi ficou desocupado.
25. Kralj sjede na svoje obièno mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti suèelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno.
26. Naquele dia, Saul não disse nada. “Algo aconteceu-lhe – pensou ele –; provavelmente não esteja puro; deve ter contraído alguma impureza.”
26. Ali Šaul ne reèe ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit æe da nije èist."
27. No dia seguinte, segundo dia da lua, o lugar de Davi continuava vazio. Saul disse ao seu filho Jônatas: “Por que o filho de Jessé não veio comer, nem ontem nem hoje?”.
27. Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni juèer ni danas?"
28. “Davi pediu-me com instâncias – respondeu Jônatas – para ir a Belém.
28. A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.
29. Disse-me: ‘Deixa-me ir, rogo-te, porque temos na cidade um sacrifício de família, ao qual meu irmão me convidou. Se me queres dar um prazer, permite-me que vá rever meus irmãos’. Por isso não veio ele à mesa do rei.”
29. Rekao mi je: 'Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braæa pozvala da doðem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braæu.' Eto, zato ga nema kod kraljeva stola."
30. Então Saul encolerizou-se contra Jônatas: “Filho de prostituta – disse-lhe –, não sei eu porventura que és amigo do filho de Jessé, o que é uma vergonha para ti e para tua mãe?
30. Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reèe mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majèinu krilu!
31. Enquanto viver esse homem na terra, não estarás seguro, nem tu nem o teu trono. Vamos! Vai buscá-lo e traze-mo; ele merece a morte!”.*
31. Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, neæeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuðen na smrt."
32. Jônatas respondeu ao seu pai: “Por que deverá ele morrer? Que fez ele?”.
32. A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reèe mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je uèinio?"
33. Saul brandiu sua lança para feri-lo e Jônatas viu que a morte de Davi era coisa decidida pelo seu pai.
33. Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odluèio da ubije Davida.
34. Furioso, deixou a mesa sem comer naquele segundo dia da lua. As injúrias que seu pai tinha proferido contra Davi tinham-no afligido profundamente.
34. Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio.
35. Na manhã seguinte, Jônatas saiu ao campo e foi ao lugar combinado com Davi, acompanhado de um jovem servo.
35. Sutradan ujutro izaðe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak.
36. “Vai – disse ele – e traze-me as setas que vou atirar.” Mas, enquanto o rapaz corria, Jônatas atirou outra flecha mais para além dele.
36. I on reèe svome momku: "Ti æeš otrèati i naæi strijele koje æu sada izmetnuti." I momak otrèa, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.
37. Quando chegou ao lugar da flecha, Jônatas gritou-lhe: “Não está a flecha mais para lá de ti?”.
37. Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?"
38. E ajuntou: “Vamos, apressa-te, não te demores”. O servo apanhou a flecha e voltou ao seu senhor; e de nada suspeitou,
38. Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru.
39. porque só Jônatas e Davi conheciam o ajuste.
39. Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o èemu se radi.
40. Depois disso, entregou Jônatas suas armas ao rapaz, dizendo-lhe: “Vai, leva-as para a cidade”.
40. Nato Jonatan preda oružje momku i reèe mu: "Idi i odnesi to u grad!"
41. Logo que ele partiu, deixou Davi o seu esconderijo e curvou-se até a terra, prostrando-se três vezes; beijaram-se mutuamente, chorando, e Davi estava ainda mais comovido que o seu amigo.
41. Kad je momak otišao, David iziðe iza humka, pade nièice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.
42. Jônatas disse-lhe: “Vai em paz, agora que demos um ao outro nossa palavra com este juramento: ‘O Senhor seja para sempre testemunha entre ti e mim, entre a tua posteridade e a minha!’.”
42. Zatim Jonatan reèe Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izmeðu mene i tebe, izmeðu moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"
43. Davi partiu e Jônatas voltou para a cidade.
43.
Bíblia Ave Maria - Sva prava pridržana.
