Abdías, 1
1. Visión de Abdías. Así dice el Señor Yahveh a Edom: Una nueva he oído de parte de Yahveh, un mensajero ha sido enviado entre las naciones: «¡En pie, levantémonos contra él en guerra!»
1. Viðenje Obadijino. Ovako govori Jahve Gospod Edomu! Èuli smo vijest od Jahve, glasnik bi poslan k narodima: "Ustajte! Na nj u boj krenimo!"
2. Mira, yo te he hecho pequeño entre las naciones, bien despreciable eres.
2. "Jer gle, uèinit æu te najmanjim meðu narodima, prezrenim veoma.
3. La soberbia de tu corazón te ha engañado, tú que habitas en las hendiduras de la roca, que pones en la altura tu morada, y dices en tu corazón: «¿Quién me hará bajar a tierra?»
3. Uznositost srca tvoga zavela te, tebe što živiš u peæinama kamenim, u visoku stanu svojemu, i u srcu svome zboriš: 'Tko li æe me na zemlju skinuti?'
4. Aunque te encumbres como él águila, y pongas tu nido en las estrellas, de allí te haré bajar yo - oráculo de Yahveh.
4. Da se vineš k'o orao, gnijezdo sviješ meðu zvijezdama, i odande skinut æu te" - rijeè je Jahvina.
5. Si vinieran ladrones donde ti o salteadores por la noche, ¿no te robarían lo que les bastase? Si vinieran a ti vendimiadores, ¿no dejarían rebuscos? ¡Cómo has sido arrasado!
5. "Doðu li k tebi lupeži il' kradljivci noæni, kako li æeš biti oplijenjen! Neæe li te okrasti po miloj volji? Doðu li trgaèi k tebi, zar æe i pabirka ostaviti?
6. ¡Cómo ha sido registrado Esaú, escudriñados sus escondrijos!
6. Kako li Edom bješe pretresen, skrivena mu skrovišta pretražena!
7. Te han rechazado hasta la frontera todos los que eran tus aliados, te han engañado, te han podido los que contigo en paz estaban. Los que comían tu pan te ponen debajo un lazo: «¡Ya no hay en él inteligencia!»
7. Do granica te potjeraše, svi te saveznici tvoji prevariše, nadvladaše te tvoji prijatelji! Oni što kruh tvoj jedu zamku ti staviše: 'Sasvim je bez uma!'
8. ¿Es que el día aquel - oráculo de Yahveh - no suprimiré yo de Edom los sabios, y la inteligencia de la montaña de Esaú?
8. Neæu li u dan onaj - rijeè je Jahvina - uništit' mudraca u Edomu i razum iz gore Ezavljeve?
9. Y tendrán miedo tus bravos, Temán, para que sea extirpado todo hombre de la montaña de Esaú. Por la matanza,
9. Ratnike tvoje, Temane, užas æe spopasti, i posljednji æe biti istrijebljen na gori Ezavljevoj." "Za pokolj
10. por la violencia contra Jacob tu hermano, te cubrirá la vergüenza, y serás extirpado para siempre.
10. i nasilje nad bratom svojim Jakovom sram æe te pokriti i nestat æeš zasvagda.
11. El día que te quedaste a un lado, cuando extranjeros llevaban su ejército cautivo, cuando entraban extraños por sus puertas, y sobre Jerusalén echaban suertes, tú eras como uno de ellos.
11. U dan onaj kad stajaše postrance, dok mu tuðinci blago odvodiše, dok stranci ulažahu na vrata njegova i ždrijeb bacahu za Jeruzalem, ti bijaše kao jedan od njih.
12. ¡No mires con placer el día de tu hermano, el día de su desgracia, no te alegres de los hijos de Judá, en el día de su ruina, no dilates tu boca en el día de su angustia!
12. Ne naslaðuj se bratu u dan nesreæe njegove! Ne likuj nad sinovima judejskim u dan propasti njine! Ne razvaljuj usta u dan tjeskobni!
13. ¡No entres por la puerta de mi pueblo en el día de su infortunio, no mires con placer también tú su desgracia en el día de su infortunio, no lleves tu mano a su riqueza, en el día de su infortunio!
13. Ne provaljuj na vrata naroda moga u dan nesreæe njegove! Ne naslaðuj se njegovom propašæu u dan nesreæe njegove! Ne pružaj ruke na imanje njegovo u dan nesreæe njegove!
14. ¡No te apostes en las encrucijadas, para exterminar a sus fugitivos, no entregues a sus supervivientes en el día de la angustia!
14. Ne stoj na raskršæima da pobiješ njegove bjegunce! Ne izdaji preživjelih njegovih u dan tjeskobni!"
15. Porque está cerca el Día de Yahveh para todas las naciones. Como tú has hecho, se te hará: sobre tu cabeza recaerá tu merecido.
15. Jer blizu je Jahvin dan svima narodima! Dat æe ti se milo za drago, tvoja æe djela na tvoju glavu pasti.
16. ¡Sí, como vosotros bebisteis sobre mi santo monte, beberán sin cesar todas las naciones, beberán y se relamerán, y serán luego como si no hubiesen sido!
16. "Jest, kako vi piste na svetoj mi gori, pit æe svi narodi bez oduška, pit æe i iskapiti - i bit æe k'o da ih nigda bilo nije.
17. Pero en el monte Sión habrá supervivencia - será lugar santo - y la casa de Jacob recobrará sus posesiones.
17. Al' na gori Sionu bit æe spasenici - postat æe sveta - i dom æe Jakovljev baštiniti svoju baštinu.
18. Y será fuego la casa de Jacob, la casa de José una llama, estopa la casa de Esaú. Los quemarán y los devorarán, no habrá un evadido de la casa de Esaú: ¡ha hablado Yahveh!
18. Dom æe Jakovljev biti oganj, dom Josipov plamen, dom Ezavljev strnjika. Potpalit æe ga i proždrijeti, i od doma Ezavljeva nitko neæe ostati" - rijeè je Jahvina.
19. Los del Négueb poseerán la montaña de Esaú, los de la Tierra Baja el país de los filisteos, poseerán la campiña de Efraím y la campiña de Samaria, y los de Benjamín poseerán Galaad.
19. Žitelji negepski baštinit æe goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit æe kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin æe baštiniti Gilead.
20. Los deportados, este ejército de los hijos de Israel, poseerán Canaán hasta Sarepta, y los deportados de Jerusalén, que están en Sefarad, poseerán las ciudades del Négueb.
20. A izgnana nekoæ vojska sinova Izraelovih baštinit æe Kanaan sve do Sarfate; izgnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit æe gradove negepske.
21. Y subirán victoriosos al monte Sión, para juzgar a la montaña de Esaú. ¡Y la realeza será de Yahveh!
21. Izbavitelji æe uzaæi na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada æe nastat' kraljevstvo Jahvino.
