Psalmi, 77

Biblija Hrvatski

1 Zborovoði. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

2 Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me èuje.

3 U dan nevolje tražim Gospodina, noæu mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.

4 Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.

5 Vjeðe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.

6 Mislim na drevne dane i sjeæam se davnih godina;

7 razmišljam noæu u srcu, mislim, i duh moj ispituje:

8 "Hoæe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoæe li ikad još biti milostiv?

9 Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeæanje propalo za sva pokoljenja?

10 Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"

11 I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."

12 Spominjem se djela Jahvinih, sjeæam se tvojih pradavnih èudesa.

13 Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si uèinio.

14 Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao Bog naš?

15 Ti si Bog koji èudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.

16 Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.

17 Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.

18 Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.

19 Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.

20 Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.

21 Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.




Versículos relacionados com Psalmi, 77:

Psalam 77 je psalam jadikovanja, u kojem psalmist izražava svoju patnju i utjehu u Bogu. On ispituje Boga o njegovoj tišini prije njegovih nevolja i sjeća se divnih djela koje je Bog učinio u prošlosti u korist svog naroda. Slijedi pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim psalmom 77, redom blizine poglavlja:

Psalam 22:2: "Bože, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto se protežeš od moje pomoći i riječi mog bolesnog?" Kao i psalmist psalma 77, psalmist psalma 22 izražava svoju bol i dovodi u pitanje razlog Božjeg prividnog napuštanja.

Psalam 13:1-2: "Koliko dugo, Gospodine? Zaboravit ćeš me zauvijek? Dok kad ne sakgneš lice od mene? Koliko dugo ću se savjetovati sa svojom dušom, imati tugu u srcu svaki dan? Hoće li moj neprijatelj uzdići preko ja? " Psalam psalma 13 također se osjeća napušteno od Boga i pita se koliko će dugo morati podnijeti patnju.

Psalam 44:23-24: "Probudi se! Zašto spavaš, Gospodine? Probudi se! Ne odbacujte nas zauvijek. Zašto skrivaš lice i zaboraviš našu bijedu i ugnjetavanje?" Psalam psalma 44 poziva Boga da se probudi i ne napusti ih usred patnje.

Psalam 66:5: "Dođite i pogledajte djela Božja; drhtava se u njegovim djelima ljudi." Psalam psalma 77 također se sjeća Božjih divnih djela u prošlosti, a ovaj stih psalma 66 poziva sve da razmisle o Božjim djelima.

Psalam 86:7: "Prizivam vas na dan svoje tjeskobe, jer mi odgovarate." Ovaj stih psalma 86 izražava povjerenje psalmista u kojem će Bog odgovoriti na njegov krik, kao i psalam psalma 77 očekuje da će u Bogu pronaći utjehu.


Chapitres: