1 Ljudi iz Zifa doðoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu."
2 Šaul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.
3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni.
4 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao.
5 David se podiže i doðe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega.
6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja æu s tobom."
7 I tako David i Abišaj dopriješe noæu do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.
8 Tada Abišaj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati."
9 Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?"
10 Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti.
11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!"
12 I uze David koplje i vrè za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve.
13 David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meðu njima bio velik prostor.
14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæeš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?"
15 A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.
16 Nije lijepo to što si uèinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu što mu bijaše do uzglavlja!"
17 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"
18 I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam uèinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?
19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati rijeèi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuðim bogovima!'
20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini."
21 Tada Šaul reèe: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti više èiniti zla, kad je danas moj život u oèima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!"
22 A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i neka ga uzme!
23 A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina.
24 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim oèima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!"
25 A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo æeš izvršiti svoje djelo i uspjet æeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kuæi.
Versículos relacionados com Prva knjiga o Samuelu, 26:
1 Samuel 26 bavi se drugi put David ima priliku ubiti Saula, ali odluči to ne učiniti. Saul opet progoni Davida, ali ovaj put David uspijeva infiltrirati Saulov kamp i doći do mjesta gdje je spavao. Čak i s šansom da se osveti, David odluči spasiti Saulov život i pokazati svoju vjernost Bogu. Odabrani stihovi su:
Izreke 24:17-18: "Nije sretno kad vaš neprijatelj padne, niti mu je posmatrao srce kad se spotakne, da ga Gospodin možda ne vidi, i to ga odbacuje i odstupa od njega svoj gnjev." Ovaj stih upozorava na opasnost da se raduje padu neprijatelja, jer Bog mora prosuditi postupke ljudi.
Rimljanima 12:19: "Voljeni, nikad se ne pokušavaju osvetiti, ali ostavite s Bogom gnjev, jer je napisano:" Moja je osveta; vratit ću se ", kaže Gospod." Ovaj stih pojačava ideju da osveta nije nešto što kršćani treba tražiti, već otići u Božje ruke.
2 Timoteju 2:22-24: "Izbjegavajte od zlih strasti mladosti i slijedite pravdu, vjeru, ljubav i mir, zajedno s onima koji pozvavaju Gospoda čistim srcem. Ne svađajte se ni s kim; budite ljubazni prema svima, Prilagođeno podučavanju, pacijentima i poniznim. Ne bismo se trebali vratiti zlo sa zlom, već uvijek pokušavamo učiniti dobro.
Efežanima 4:31-32: "Riješite se sve gorčine, ogorčenosti i gnjeva, vikanja i klevete, kao i svu zlu. Budite ljubazni i suosjećajni jedni prema drugima, opraštajući jedni druge, kao što im je Bog oprostio u Kristu." Ovaj stih naglašava važnost oproštenja i dobrote kao kršćanske vrline.
Matej 5:44: "Ali kažem im, volim njihove neprijatelje i moli se za one koji ih progone." Ovaj stih uči voljeti i moliti se za neprijatelje, umjesto da se osveti ili se raduje njihovim padom. To je demonstracija ljubavi prema susjedu i poslušnosti Isusovim učenjima.
Chapitres: