1 Tada bi upuæena rijeè Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše:
2 "Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima;
3 zato æu netragom pomesti Bašu i kuæu njegovu: uèinit æu s tvojom kuæom kao i s kuæom Jeroboama, sina Nebatova.
4 Tko iz obitelji Bašine umre u gradu, pojest æe ga psi, a tko im umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske."
5 Ostala povijest Bašina, što je uèinio, njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
6 Baša je poèinuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega.
7 Ali rijeè Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove kuæe samo zbog toga što je èinio zlo u oèima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i kuæa Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio.
8 Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine.
9 Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u kuæi Arse, upravitelja dvora u Tirsi.
10 Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega.
11 Èim je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih roðaka ni prijatelja.
12 Tako Zimri iskorijeni svu kuæu Bašinu po rijeèi koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua,
13 zbog sviju grijeha što su ih èinili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srdeæi Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima.
14 Ostala povijest Elina, sve što je uèinio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
15 Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima.
16 Kad je utaboreni narod èuo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija.
17 Zatim Omri i sav Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu.
18 Kad je Zimri vidio da æe grad biti osvojen, uðe u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe.
19 To je bilo zbog grijeha koje je poèinio radeæi što je zlo u oèima Jahvinim i hodeæi putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela.
20 Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
21 Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odluèila za Tibnija, sina Ginatova, da ga uèini kraljem, a druga polovica za Omrija.
22 Ali pristaše Omrijeve nadjaèaše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem.
23 Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina.
24 Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija.
25 Ali je Omri èinio zlo u oèima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika.
26 U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima.
27 Ostala povijest Omrijeva, sve što je uèinio, njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
28 Omri poèinu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega.
29 Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji.
30 Ahab, sin Omrijev, èinio je u oèima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika.
31 I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, kæerju Etbaala, kralja sidonskog, i poèe služiti Baalu i klanjati mu se;
32 Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji.
33 Ahab je podigao i Ašeru i uèinio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega.
34 Za njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvoroðenca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rijeèi koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu.
Versículos relacionados com Prva knjiga o kraljevima, 16:
1 Kraljevi 16 bavi se uglavnom slijedom kraljeva u Izraelu i Judi, te o grijesima koje su počinili ti kraljevi, što je dovelo do njihovog pada i sramote njihovih kraljevstava. Ispod je pet stihova u Bibliji koji se obraćaju temama sličnim onima od 1 kraljeva 16:
Izreke 14:34: "Pravda uzdiže naciju, ali grijeh je sramota bilo kojeg naroda." Ovaj stih naglašava važnost pravde i pravednosti u naciji i kako grijeh može donijeti sramu i propast.
Ezekiel 22:30: "Tražio sam nekoga tko je među njima sagradio zid i stavio na kršenje prije mene i u korist ove zemlje, tako da je ne bih uništio, ali nisam našao nijednog." Ovaj stih govori o tome kako je Bog tražio nekoga tko bi mogao zavijati za svoj narod, ali nikoga nije našao. To se može primijeniti na kontekst 1 Kraljeve 16, u kojem kraljevi Izraela i Juda nisu bili u mogućnosti zaštititi svoja kraljevstva od uništenja zbog svojih grijeha.
Psalam 89:30-32: "Ako vaša djeca napuštaju moj zakon i ne slijede moje uredbe, ako krše moje dekrete i ne čuvaju moje zapovijedi, tada ću kazniti njihove grijehe i udarati njihovu bezakonu Rodom." Ovaj stih govori o posljedicama grijeha i neposlušnosti, koji uključuju kaznu i disciplinu.
Jeremija 22:24-30: Ovaj izvadak iz Jeremiahove knjige govori o kralju Jeconiasu, koji se smatrao bezbožnim i nepoštenim kraljem. Bog izjavljuje da će biti proklet i da će njegovo spuštanje neuspješno kao kraljevi. To je povezano s 1 kraljevima 16, u kojima se spominje nekoliko zlobnih kraljeva i što je zbog svojih grijeha dovelo do pada njihovih kraljevstava.
2 Kronike 7:14: "Ako se moji ljudi, koji se nazivaju mojim imenom, poniziti sebe, mole se i slijede svoje lice i odmaknu se od njihovih zlih načina, tada ću čuti s nebesa, oprostiti njihove grijehe i izliječiti svoju zemlju. " Ovaj stih govori o važnosti pokajanja i potrage za Bogom i kako to može dovesti do ozdravljenja i obnove zemlje. To se može primijeniti na kontekst 1 Kraljeve 16, u kojem su kraljevi Izraela i Juda mogli spriječiti pad svojih kraljevstava da su pokajali svoje grijehe i tražili Boga.
Chapitres: