1 Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
2 ispunite me radošæu: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;
3 nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;
4 ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tièe drugih!
5 Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:
6 On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,
7 nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima slièan; oblièjem èovjeku nalik,
8 ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.
9 Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,
10 da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
11 I svaki æe jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
12 Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazoènosti nego mnogo više sada, za moje nenazoènosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!
13 Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.
14 Sve èinite bez mrmljanja i oklijevanja
15 da budete besprijekorni i èisti, djeca Božja neporoèna posred poroda izopaèena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu
16 držeæi rijeè Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trèao niti se zaludu trudio.
17 Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.
18 A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.
19 Nadam se u Gospodinu Isusu da æu vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.
20 Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo
21 jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.
22 A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanðelju.
23 Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.
24 A uvjeren sam u Gospodinu da æu i sam uskoro doæi.
25 Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.
26 Jer je èeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.
27 I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.
28 Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.
29 Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve
30 jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u èemu me vi ne mogoste poslužiti.
Versículos relacionados com Poslanica Filipljanima, 2:
Poglavlje 2 Filipljanaca obraća se Kristovoj poniznosti kao primjer kršćanima. Pavao poziva Filipljane da imaju isti Kristov stav, koji se od svoje božanske slave ispraznio da postane sluga i umro na križu za grijehe čovječanstva. Naglašava važnost jedinstva i suradnje među kršćanima, izbjegavajući zavist, sebičnost i mrmljanje. Slijedi pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme obuhvaćene u Filipljanima 2.
Ivan 13:14: "Sada, ako ja, Gospodine i gospodaru, operem noge, također morate oprati noge." U ovom stihu Isus uči svoje učenike da služe jedni drugima, nešto što Pavao također naglašava u Filipljanima 2:3-4. On ističe važnost poniznosti i usluge, nešto što je primjer Kristova stava.
1. Petrova 5:5: "Slično mladima, žeđ podložna starješinama; i žeđ je jedni drugima i pokrivaju poniznost, jer Bog odolijeva vrhunskom, ali daje milost skromnim." Peter također naglašava važnost poniznosti i međusobne pokornosti među kršćanima. On ističe da je poniznost bitna vrlina za ugodan Boga i postizanje njegove milosti.
Jakov 4:10, "Ponižaj vas pred Gospodinom i on će vas uzvisiti." James poziva kršćane da se ponižavaju pred Bogom, prepoznajući njihovu ovisnost i potrebu Gospodinu. Ovakav stav poniznosti je način počast Bogu i uzvišen od njega, što Pavao također ističe u Filipljanima 2:9-11.
1. Korinćanima 10:24: "Nitko ne traži svoju korist, već svaku od drugih." Pavao naglašava u Filipljanima 2:3-4 Važnost ne tražiti vlastiti interes, već interes drugih. Ovaj stih u 1. Korinćanima 10 također naglašava važnost suradnje i altruizma među kršćanima.
Kološanima 3,12: "Kaput, dakle, kako je izabran od Boga, svetog i voljenog, naklonosti naklonosti milosrđa, dobrote, poniznosti, krotkosti, dugoročne." Ovaj stih ističe kršćanske vrline koje moraju uzgajati vjernici, uključujući poniznost. Pavao u Filipljanima 2 naglašava važnost Kristovog uma, koji je ispraznio svoju božansku slavu da postane sluga i važnost slijeđenja ovog primjera u našem vlastitom životu.
Chapitres: