1 Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteèe slobodno, zborit æu u gorèini duše svoje.
2 Reæu æu Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.
3 TÓa što od toga imaš da me tlaèiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?
4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? Zar ti vidiš kao što èovjek vidi?
5 Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?
6 Zbog èega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoæeš razotkriti,
7 kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?
8 Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet rašèiniš!
9 Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah æeš me ponovo vratiti.
10 Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uèinio da se k'o sir zgrušam?
11 Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.
12 S milošæu si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.
13 Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:
14 da paziš budno hoæu li zgriješiti i da mi grijeh ne proðe nekažnjeno.
15 Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem diæi - shrvan sramotom, nesreæom napojen!
16 Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,
17 optužbe nove na mene podižeš, jarošæu veæom na mene usplamtiš i sa svježim se èetama obaraš.
18 Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,
19 bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.
20 Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim
21 prije nego æu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,
22 u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj."
Versículos relacionados com Knjiga o Jobu, 10:
U Poglavlju 10. poglavlje i dalje žali zbog svoje situacije i ispituje Boga zašto toliko pati. Osjeća se krivo i bespomoćno i poziva Boga na odgovore. Stihovi povezani s tim temama su:
Psalam 22:1: "Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio? Zašto si tako daleko od mene tako daleko od mojih vriskova tjeskobe?" Ovaj stih prikazuje bol zbog osjećaja napuštenog od Boga usred patnje, istog osjećaja koji je posao izražen u 10. poglavlju.
Psalam 88:3-4: "Moja je duša zasićena zlima, a moj život je na rubu Sheola. Ubrojana sam među one koji se spuštaju u grob; ja sam poput čovjeka bez snage." Ovaj psalam također izražava osjećaj bespomoćnosti i duboke tuge usred boli, što Job osjeća.
Izaija 45:9: "Jao onome koji sadrži sa svojim Stvoriteljem! On je poput Sharda, među ostalim glinenim komadićima. Može li glina reći Potteru:" Što radiš? "Ili:" Vaš rad nema ruku " ? " Ovaj se stih odnosi na činjenicu da je Bog suveren i ne bi ga trebalo ispitivati ili osporiti njegovo stvaranje, što je poanta koju je posao trebao učiti.
Rimljanima 9:20: "Ali tko ste vi, čovječe, da dovedete u pitanje Boga? Stvaranje ne bi trebao dovoditi u pitanje svog Stvoritelja i mora vjerovati njegovom suverenitetu, lekciju koju je posao trebao učiti.
Filipljanima 4:6-7: "Ne brinite ni za što, ali u svim molitvama pitajte Boga što vam treba i uvijek molite se zahvalnim srcem. I mir Božji, koji nitko ne može razumjeti, neće zadržati srce i. Pazite na vas, jer ste ujedinjeni s Kristom Isusom. " Ovaj stih naglašava važnost molitve i povjerenja u Boga usred nevolja, nešto što posao također pokazuje plačući za odgovorima i pomoći.
Chapitres: