1 Veliki su i nedokuèivi sudovi tvoji, zato lutaju duše nepouèljive.
2 Dok su mislili bezbožnici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoše sužnji tmine u okovima duge noæi, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vjeène providnosti.
3 Mišljahu da æe im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama.
4 Ni skrovište u koje se povukoše nije ih saèuvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mraènih lica.
5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu strašnu noæ.
6 Jedino im se ukazivaše neka lomaèa, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza išèezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše.
7 Nemoæna bijahu njihova umijeæa èarobnjaèka i njihovo hvastanje razborom bijaše izvrgnuto ruglu.
8 Jer oni koji prije obeæavahu kako æe istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga.
9 Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija. Ginuli su od straha, ne usuðujuæi se pogledati ni u zrak kojem se ne može umaknuti.
10 Jer zloæa je strašljivaca: vlastitim se svjedoèanstvom osuðuje i uvijek zlo uveæava kad je stane savjest tištiti.
11 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje:
12 što se manje èovjek u sebi na njih oslanja, to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.
13 I tako oni, one noæi zaista nemoæne izišle iz dubina Podzemlja nemoænog, usnuli istim snom,
14 bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neoèekivan strah.
15 I tako svaki, pavši gdje se našao, osta zatoèen u tamnici bez prijevornica:
16 i oraè i pastir i radnik koji se samotan muèi zaskoèeni zapadoše u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame.
17 I šumni vjetar, i milopojni ptièji glas meðu lisnim granama, i odmjeren huk vode što silovito protjeèe; i divlja buka peæina što se ruše,
18 i nevidljiva trka životinja što skaèu, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka što se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunjaše užasom.
19 A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepuštao se nesmetano svojim djelima.
20 Jedino se nad njima raskrilila teška noæ, slika mraka koji æe ih primiti; ali teži od same tame bijahu oni - teret sami sebi.
Versículos relacionados com Knjiga Mudrosti, 17:
Poglavlje 17. Knjige mudrosti bavi se temom straha i noćnog terora koji mogu progoniti ljude tijekom spavanja. Autor predstavlja kako su ti strahovi rezultat ljudske mašte i kako ih je moguće prevladati uz pomoć razuma i povjerenja u Boga. Slijedi pet stihova povezanih s tim temama:
Psalam 34:5: "Tražio sam Gospoda, a on me dočekao; izbavio me iz svih mojih strahova." Ovaj stih govori o važnosti traženja Boga da pronađe utjehu i oslobađanje straha.
Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom; Ne bojte se, jer ja sam tvoj bog. Ojačat ću te i pomoći vam; držit ću te svojom pobjedničkom desnom rukom." Ovaj stih pokazuje kako Božja prisutnost može biti izvor snage i hrabrosti za prevladavanje straha.
Matthew 6:34: "Stoga, ne brinite za sutra, jer sutra ćete donijeti vlastitu zabrinutost. Vaše vlastito zlo je svaki dan dovoljno." Ovaj stih govori o važnosti življenja sadašnjosti bez prevladavanja budućnosti, što može dovesti do straha i tjeskobe.
2 Timoteju 1:7: "Jer nam Bog nije dao duh kukavičluka, već snage, ljubavi i ravnoteže." Ovaj stih naglašava kako nam povjerenje u Boga može pomoći u prevladavanju straha i pronalaženju emocionalne ravnoteže.
1. Ivanova 4,18: "U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav istječe strah, jer strah pretpostavlja kaznu. Tko se boji, nije usavršen u ljubavi." Ovaj stih pokazuje kako ljubav može biti izvor sigurnosti i mira, pomažući u prevladavanju straha i tjeskobe.
Chapitres: