1 Pošto je sve to ureðeno, doðoše mi glavari govoreæi: "Izraelski narod, sveæenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipæana i Amorejaca,
2 nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kæeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su poèinili tu nevjernost."
3 Na tu vijest razderah svoju odjeæu i svoj ogrtaè, èupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utuèen.
4 Svi koji su strahovali od rijeèi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utuèen, sve do veèernje žrtve.
5 A o veèernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeæe i ogrtaèa, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
6 i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podiæi svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba.
7 Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i sveæenici naši - pod maè, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas.
8 Ali sada, za kratko vrijeme, uèinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utoèište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oèi i dao nam malo života u robovanju našem.
9 Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te naðosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utoèište u Judeji i Jeruzalemu.
10 Ali sada, što možemo reæi, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje
11 koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim rijeèima: 'Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete neèista je zemlja od neèistoæe naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga.
12 Stoga ne dajite kæeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kæeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreæu njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.'
13 I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloæa njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!
14 Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?
15 Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!"
Versículos relacionados com Knjiga Ezrina, 9:
Ezra 9 je poglavlje koje opisuje tugu i pokajanje Ezre i naroda Izraela jer su se pomiješali s drugim narodima i usvojili svoje običaje, neposlušavajući Boga. Ezra vodi razdoblje pokajanja, priznanja i obnavljanja saveza s Bogom. Slijedi pet stihova povezanih s temama ovog poglavlja:
Ponovljeni zakon 7:3-4: "Nećete se pojaviti s njima; nećete davati svoju kćer njegovom sinu, niti odvesti njegovu kćer vašem sinu. Jer će odstupiti vašeg sina od mene, da oni mogu služiti drugim bogovima; i Gospodinov gnjev osvijetlit će vas i brzo će vas uništiti. " Ezra priznaje da su djeca Izraela nepoštivala ovaj zakon i pomiješala se s narodima oko njih.
Nehemija 9:1-2: "Dvadeset i četiri istog mjeseca djeca Izraelova okupljaju se u postu, s vrećama, i donijele zemlju na sebe. I sjeme Izraelovo razdvojeno od svih stranaca i stavi ga Ako stoje i priznaju svoje grijehe i bezakonja roditelja. " Ezra i narod Izraela brzo i priznaju svoje grijehe i grijehe svojih predaka.
Psalam 106:6: "Sagriješili smo poput naših roditelja, počinili smo bezakonje, loše smo hodali." Ezra se identificira sa grijehom svojih predaka i preuzima odgovornost za grijeh naroda.
Jeremiah 31:19: "Jer nakon što sam odstupio, požalio sam se; i nakon što sam se upoznao, udario sam u bedro; neugodno sam i zbunjen, jer uzimam sramotu svoje mladosti." Ezra i narod Izraela pokaju se zbog svojih grijeha i traže Boga.
Psalam 41:4: "Rekao sam, Gospodine, smiluj mi se; Hea moja duša, jer sam sagriješio protiv tebe." Ezra traži od Boga za milost i iscjeljivanje grijehu naroda.
Chapitres: