1 Jednog dana dok je nauèavao narod u Hramu i naviještao evanðelje, isprijeèe se glavari sveæenièki i pismoznanci sa starješinama
2 pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašæu to èiniš ili tko ti dade tu vlast?"
3 On odgovori: "Upitat æu i ja vas. Recite mi:
4 krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"
5 A oni smišljahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu ne povjerovaste?'
6 A reknemo li 'od ljudi', sav æe nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."
7 I odgovore da ne znaju odakle.
8 I Isus reèe njima: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."
9 Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Èovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
10 "Kada doðe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.
11 Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.
12 Posla i treæega. A oni i njega izraniše i izbaciše."
13 "Nato reèe gospodar vinograda: 'Što da uèinim? Poslat æu im sina svoga ljubljenoga. Njega æe valjda poštovati.'
14 Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meðu sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'
15 Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što æe dakle uèiniti s njima gospodar vinograda?
16 Doæi æe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože saèuvaj!"
17 A on ih ošinu pogledom i reèe: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?
18 Tko god padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga."
19 Pismoznanci i glavari sveæenièki gledahu da istog èasa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.
20 Vrebajuæi na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijeèi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
21 Upitaše ga dakle: "Uèitelju, znamo da pravo zboriš i nauèavaš te nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjem.
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"
23 Pronièuæi njihovu lukavost, reèe im:
24 "Pokažite mi denar." "Èiju ima sliku i natpis?"
25 A oni æe: "Carevu." On im reèe: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."
26 I ne mogoše ga uhvatiti u rijeèi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.
27 Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeèu uskrsnuæe. Upitaše ga:
28 "Uèitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece èiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.
29 Bijaše tako sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez djece.
30 Drugi uze njegovu ženu,
31 onda treæi; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.
32 Naposljetku umrije i žena.
33 Kojemu æe dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuæu? Jer sedmorica su je imala za ženu."
34 Reèe im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.
35 No oni koji se naðoše dostojni onog svijeta i uskrsnuæa od mrtvih niti se žene niti udaju.
36 Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anðelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuæa."
37 "A da mrtvi ustaju, naznaèi i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.
38 A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"
39 Neki pismoznanci primijete: "Uèitelju! Dobro si rekao!"
40 I nisu se više usuðivali upitati ga bilo što.
41 A on im reèe: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?
42 Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
43 dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'
44 David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
45 I pred svim narodom reèe svojim uèenicima:
46 "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama,
47 proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda."
Versículos relacionados com Evanðelje po Luki, 20:
Luka poglavlje započinje s religijskim vođama koji dovode u pitanje Isusovu vlast i završava lekcijom o istinskom značenju ljubavi i velikodušnosti. Neke obuhvaćene teme uključuju Isusovo autoritet, odbacivanje vjerskih vođa, odgovornost kršćana prema Bogu i važnost velikodušnosti i ljubavi prema susjedu. Slijedi pet stihova povezanih s tim temama:
Psalam 118:22-23: "Kamen koji su graditelji odbacili postao je kamen temeljac. To je došlo od Gospoda i nešto je divno u našim očima." Ovaj stih citira Isus u Luki 20,17 kada sebe naziva kao kamen odbačen od strane vjerskih vođa, koji će s vremenom postati kamen temeljac.
Izaija 5:1-2: "Pjevat ću svojoj voljenoj pjesmi svog prijatelja o njegovom vinogradu: moj voljeni je imao vinograd u plodnom brdu. Vides; i sagradio je usred toranja, a također ga je napravio laga; i nadao se da će dati dobro grožđe, ali dalo je ljutito grožđe. " Ovaj se stih poziva u Luki 20:9-19 u prispodobi o vinogradu, gdje vjerski čelnici predstavljaju loše poljoprivrednike koji odbacuju Božje sluge i na kraju ubiju sina vlasnika vinograda.
1. Korinćanima 6:19-20: "Ili ne znate da je vaše tijelo svetište Duha Svetoga, koje prebiva u tebi, od Boga, i da niste sami? Jer vas je kupio po cijeni; Bog u svom tijelo. " Ovaj stih naglašava odgovornost kršćana u odnosu na njihovo tijelo i kako bi ga trebali koristiti u Božjoj slavi. To se odnosi na Luku 20,25, gdje Isus uči predaje se Cezaru što je Cezar i Bože što je od Boga.
Mudre izreke 11:24-25: "Postoje oni koji su mu se širili, a to mu još uvijek dodaju više; i postoje oni koji zadržavaju više nego što je to pravedno, ali to je gubitak. Velikodušna duša će napredovati i tko Dari će piti biti odbačen. " Ovaj stih naglašava važnost velikodušnosti i kako to može donijeti blagoslov osobi. To se odnosi na povijest siromašne udovice u Luki 20:45-21:4, koja je donirala sve što je imao i primio Isusovu pohvalu zbog svoje velikodušnosti.
Izaija 8:14: "Bit će poput svetišta, ali i kao kamen spoticanja i stijena koja pada. Za oboje, i za Izraelsku kuću i za Judinu kuću, bit će zamka i a obveznica. " Ovaj proročki stih opisuje Isusovu dualnost kao utočište za neke i spoticanju za druge, nešto čemu se približava u 20. poglavlju Luke.
Chapitres: