1 Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navuèe kostrijet, posu se pepelom i proðe posred grada kukajuæi glasno i gorko.
2 Doðe samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih proæi.
3 U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rijeè i njegov proglas, meðu Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj.
4 Esterine djevojke i njezini eunusi doðoše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi.
5 Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odreðen za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog èega je takav.
6 Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva.
7 Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obeæao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove.
8 Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. [8a] "Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi èovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. [8b] Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti."
9 Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku.
10 Estera odvrati Hataku i naredi mu da saopæi Mordokaju:
11 "Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan uðe kralju u unutrašnje predvorje èeka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja veæ trideset dana nisam bila pozvana kralju."
12 Mordokaju bjehu saopæene Esterine rijeèi,
13 pa on poruèi Esteri: "Nemoj misliti da æeš se zato što se nalaziš u kraljevoj palaèi spasiti jedina od svih Židova:
14 jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doæi æe Židovima pomoæ i spas s druge strane, a ti æeš s kuæom svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske èasti zbog èasa kao što je ovaj?"
15 Estera i opet poruèi Mordokaju:
16 "Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noæi ne jedite niti pijte. I ja æu tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena uæi æu kralju i unatoè zakonu, pa treba li da poginem, poginut æu."
17 Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!"
Versículos relacionados com Estera, 4:
Esther 4 izvještava o tjeskobi Mordecaija i svih Židova prije dekreta Asirskog kralja kojim se odobrava izvršavanje svih Židova. Esther, koja je Židov, Mordecai je obavijestila o situaciji i ohrabrena je da razgovara s kraljem da zagovara svoj narod. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Esteru 4:
Ponovljeni zakon 31:6: "Snažna i hrabra žeđ; ne bojte se, niti vas se bojte pred njima; za Gospoda, tvoj Bože, je ta koja će vam dopustiti da vam ne dopustite, niti hoćete." Baš kao što je Mordochew potaknuo Esther da bude hrabar, ovaj stih potiče Božji narod da bude jak i hrabar, vjerujući da će ih Bog uvijek pratiti.
Izaija 41:10: "Ne bojte se, jer sam s tobom; nemojte se progoniti, jer sam moj Bog; ja ojačam te i pomažem vam i podržavam vas svojom vjernom desnom rukom." Ovaj je stih još jedan odlomak koji potiče vjernike da se ne boje, vjerujući u Božju moć da im pomogne u svim situacijama.
Filipljanima 4:6-7: "Ne budite nemirni ni za što; prije, vaše su molbe sve poznate pred Bogom za molitvu i molbu, uz Dan zahvalnosti. I mir Božji, koji premašuje svako razumijevanje, zadržat će vaše srce i vaš um u Kristu Isusu. " Ovaj stih pokazuje važnost molitve i zahvalnosti u teškim vremenima i da nam je Bog u stanju donijeti mir čak i usred tjeskobe.
Hebrejima 13:6: "Dakle, ako se Gospodin brine o nama, ne bojimo se, dakle, da je Gospodin moj pomagač i neću se bojati što bi čovjek mogao učiniti meni." Ovaj stih pojačava ideju da je Bog naš pomagač i zaštitnik i da se ne moramo bojati ničega što ljudi mogu učiniti.
Psalam 34:4: "Tražio sam Gospoda, a on mi je odgovorio; izbavio me iz svih mojih strahova." Ovaj psalam pokazuje kako je psalmist tražio Boga u trenutku straha i tjeskobe te ga je čuo i spasio. Ovaj stih može potaknuti vjernike da traže Boga u molitvi, čak i u teškim vremenima.
Chapitres: