Wisdom of Solomon, 19
1. But the impious, all the way to the very end, were overcome by anger without mercy. Indeed, he knew beforehand even their future.
1. ne uskrati nam svoje milosrðe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,
2. Yet, seeing that they might have repented, so that they would be led by him and be sent forth with great concern, the just sought the impious, while regretting their deeds.
2. "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!
3. For, while the just were still holding grief in their hands and weeping at the tombs of the dead, these others took upon themselves another senseless thought, and they cast out the legislators and pursued them as if they were fugitives.
3. Pravedan si u svemu što uèini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina.
4. For a fitting necessity was leading them to this end, and they were losing the remembrance of those things which had happened, so that what was lacking in the sufferings of the conflict might be completed by the punishment,
4. Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti.
5. and so that your people, indeed, might wonderfully pass through, but these others might find a new death.
5. Zgriješili smo i poèinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje.
6. For every creature according to its kind was fashioned again as from the beginning, diligently serving your teachings, so that your children would be preserved unharmed.
6. Nismo ih èuvali i nismo vršili što nam bijaše nareðeno za naše dobro.
7. For a cloud overshadowed their camp, and where water was before, dry land appeared, and in the Red Sea, a way without hindrance, and out of the great deep, a level field sprung up,
7. Sve što si poslao na nas, sve što si nam uèinio, pravedno si uèinio.
8. through which the whole nation passed, protected by your hand, seeing your miracles and wonders.
8. Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji,
9. For they consumed food like horses, and they leapt about like lambs, praising you, O Lord, who had freed them.
9. te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju.
10. For they were still mindful of those things which had happened during the time of their sojourn, how, instead cattle, the earth brought forth flies, and instead of fish, the river cast up a multitude of frogs.
10. O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,
11. And, lastly, they saw a new kind of bird, when, being led by their desire, they demanded a feast of meat.
11. Poslije vidješe i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti žudnjom, zatražili jela raskošna:
12. For, to console their loss, the quail came up to them from the sea, and yet troubles overcame the sinners, though they were not without the evidence of what had happened before by the power of lightning, for they suffered justly according to their own wickedness.
12. kojima si obeæao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.
13. And indeed, they set up a more detestable inhospitality. Certainly, some have refused to receive unknown foreigners, but these others were drafting good guests into servitude,
13. Gospode, postadosmo najmanji meðu narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.
14. and not only foreigners, but also those who had been under their care, because they were reluctantly sheltering the outsiders.
14. Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi
15. Yet whoever had sheltered them with gladness, by making use of the very same justice, they afflicted with the most severe sorrow.
15. Üi da naðemo milosrðe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
16. Yet they were struck with blindness, like someone brought before the gates of justice, so that they were suddenly covered with darkness, and each one was left searching for the threshold of his front door.
16. Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuæe pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neæe postidjeti oni koji se u te uzdaju.
17. For the elements in themselves are in the process of being changed, just as when the sound of a musical instrument is being altered in quality, yet each one keeps its own sound, from where it is considered to be and according to its fixed appearance.
17. Odsada æemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
18. For the countryside was transformed by water, and things which were swimming, crossed over the land.
18. Ne postidi nas, veæ postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!
19. Fire prevailed in the midst of water, beyond its own power, and the water forgot its quenching nature.
19. Izbavi nas, kao nekoæ, èudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!
20. On the other hand, the flames did not trouble the bodies of the mortal animals walking around, nor did they melt that good food, which is as easily melted as ice. For in all things, O Lord, you magnified your people, and honored them, and did not despise them, but at every time and in every place, you assisted them.
20. Neka se postide oni koji zlo èine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!
21.
21. Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anðeo Gospodnji u užarenoj peæi
22.
22. Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peæ neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kuèinama i vinjagom,
23.
23. tako te plamen lizaše èetrdeset i devet lakata iznad peæi.
24.
24. Buknuvši, spali Kaldejce koji se naðoše oko peæi.
25.
25. No Anðeo Gospodnji siðe u peæ k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peæi
26.
26. te usred peæi puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladiæa
27.
27. Tada sva trojica zapjevaše u peæi jednim glasom, slaveæi i blagoslivljajuæi Boga:
28.
28. "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!
29.
29. Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!
30.
30. Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!
31.
31. Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!
32.
32. Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!
33.
33. Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
34.
34. Anðeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
35.
35. Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
36.
36. Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
37.
37. Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
38.
38. Sunce i mjeseèe, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
39.
39. Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
40.
40. Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
41.
41. Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
42.
42. Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
43.
43. Studeni i vruæino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
44.
44. Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
45.
45. Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
46.
46. Tuèe i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
47.
47. Noæi i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
48.
48. Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
49.
49. Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
50.
50. Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!
51.
51. Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
52.
52. Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
53.
53. Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
54.
54. Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
55.
55. Kitovi i sve što se mièe u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
56.
56. Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
57.
57. Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
58.
58. Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
59.
59. Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!
60.
60. Sveæenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
61.
61. Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
62.
62. Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
63.
63. Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!
64.
64. Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peæi užarene, on nas je izbavio iz plamena.
65.
65. Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vjeèna ljubav njegova!
66.
66. Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vjeèna je ljubav njegova!"
