1 Ponos visina, blistavi svod, takva su nebesa u slavnom prizoru.
2 Kad se sunce pomalja, izlazeæi objavljuje: "Divno je i èudesno djelo Svevišnjeg!"
3 Kad je o podne, žari krug zemaljski, i tko bi izdržao žegu njegovu?
4 U peæ treba puhati da se dobije toplina, a sunce sažiže planine tri puta snažnije; riga pare plamene i zrakama svojim zasljepljuje oèi.
5 Velik je Gospod koji ga naèini i èije rijeèi požuruju njegov hod.
6 I mjesec tako, uvijek toèan, oznaèuje vrijeme i vjeèni je znak.
7 Mjesec oznaèuje blagdane, to svjetlilo koje se smanjuje kad postane puno.
8 Od njega mjesec dobiva svoje ime. On èudesno raste u mijenama svojim, stijeg vojske nebeske što blista na svodu nebesa.
9 Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim.
10 Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se nikad od straže svoje.
11 Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja njezina, jer je tako velièanstvena u sjaju svojem.
12 Preko nebesa prebacuje dièni luk što ga razape ruka Svevišnjeg.
13 Po zapovijedi njegovoj pada snijeg i munje požuruje svojom naredbom.
14 Tako se otvaraju i riznice njegove iz kojih izlijeæu oblaci kao ptice.
15 Silom svojom drži oblake i mrvi ih u tuèu.
16 [16a] Kad se on pojavi, gore se tresu,
17 [17a] i kad grom njegov zagrmi, zemlja se uvija od bola. [16b]Po zapovijedi njegovoj puše južnjak, [17b] vijavica sjeverna i vihor olujni.
18 Kao ptice prši njegov snijeg i pada kao jato skakavaca. Oko se divi ljepoti njegove bjeline i duh se zanosi praminjanjem njegovim.
19 Inje pada kao sol na zemlju, i kad se dobro smrzne, kostriješi se kao bodlje.
20 Kad zapuše hladni sjever, tad se led uhvati na vodi, spusti se na svaku mirnu vodu, koja se onda njime kao oklopom odjene.
21 On guta gore i sažiže pustinju i kao oganj proždire bilje.
22 Ali oblaci ubrzo sve lijeèe i poslije žege osvježava rosa.
23 Namišlju je svojom ukrotio bezdan i po njemu razastro otoke.
24 Pomorci prièaju o pogibeljima morskim i divimo se onomu što od njih èujemo:
25 jer i tu su neobièna i preèudesna djela njegova, zvijeri svakojake i nemani morske.
26 Njegovom pomoæu sve se svršava dobro i sve se ureðuje prema rijeèi njegovoj.
27 Ma koliko da dodamo, ne bismo završili; jednom rijeèju: "On je sve!"
28 Odakle smoæi dovoljno snage da ga slavimo, jer on je velik, iznad svih je djela svojih.
29 Strašan je Gospod i veoma velik, i èudesna je moæ njegova.
30 Velièajte Gospoda u hvalama svojim koliko god možete, a on æe vas uvijek nadmašivati; napregnite svu svoju snagu kad ga velièate, ne popuštajte, pa ipak nikad do kraja neæete doæi.
31 Jer tko ga je ikad vidio pa da oprièa? I tko ga može proslaviti onako kako on zaslužuje?
32 Mnogo je otajstava veæih nego su ova, jer smo vidjeli samo neka od djela njegovih!
33 Sve je stvorio Gospod, koji je mudrost dao pobožnima.
Versículos relacionados com Knjiga Sirahova, 43:
Ecclesiastic 43 je pjesma koja opisuje veličinu i ljepotu božanskog stvaranja, naglašavajući Veličanstvo neba i zvijezda, kao i raznolikost živih bića na zemlji. Evo pet biblijskih stihova koji se odnose na teme obrađene u crkvenom 43:
Psalam 8:3-4: "Kad vidim vaše nebo, rad prstiju, mjeseca i zvijezda koje ste pripremili; što je smrtnik da ga se sjeća? I Sin čovječji, da ga posjeti?" Ovaj psalam govori o divljenju psalmista za Božje stvaranje i sitnica čovječanstva prije njega.
Psalam 19:1: "Nebesa izjavljuju Božju slavu i tvrtka najavljuje djelo njegovih ruku." Ovaj stih ističe nebesku veličinu kao svjedok veličine i božanske moći.
Job 12:7-10: "Ali sada pita Alimari, i svaki će vas naučiti; i nebeske ptice, i oni će vas dati do znanja; ili razgovarati sa zemljom, i to će vas naučiti; čak i ribama more, oni će proglasiti. Tko ne razumije za sve ove stvari da je to učinila Gospodnju ruka? " Job prepoznaje mudrost i veličinu božanskog stvaranja i ulogu koju svako stvorenje ima u svom radu.
Izreke 8:27-28: "Kad je uspostavio nebo, tamo sam bio; kad je pronašao horizont preko Abyss-ovog lica; kad su oblaci čvrsto čvrsto; kada su izvori ponora učvršćeni;" Ovo poglavlje personificira mudrost kao ulogu u božanskom stvaranju i opisuje kako je Bog zapovijedao svemirom.
Rimljanima 1:20: Zbog njegovih nevidljivih stvari, od stvaranja svijeta, i njegove vječne moći i božanstva, razumiju se i jasno vide sebe za stvari koje su stvorene, da mogu postati neoprostivi; " Pavao kaže da je Božje stvaranje snažno svjedočanstvo njegovog postojanja i božanstva.
Capítulos: