1 Teško Arielu! Arielu, gradu što ga opkoli David! Nek' se niže godina na godinu, nek' se izredaju blagdani,
2 pa æu pritisnuti Ariel i nastat æe jauk i lelek. Za mene æeš biti Ariel,
3 opkolit æu te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe æu diæi.
4 Oboren govorit æeš sa zemlje, iz praha mucat' rijeèju prigušenom, glas æe ti se iz zemlje dizat' kao pokojnikov, iz praha æeš šaptati besjedu.
5 Kao sitna prašina bit æe mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka:
6 pohodit æe te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire.
7 Bit æe k'o san, utvara noæna: mnoštvo svih naroda što vojuje s Arielom i svih onih koji zavojštiše na nj i na utvrde njegove i koji ga odasvud pritijesniše.
8 Bit æe kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako æe se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske.
9 Stanite, skamenite se od èuda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posræu, ali ne od silna piæa.
10 Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je oèi vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce.
11 Zato æe vam svako viðenje biti kao rijeèi u zapeèaæenoj knjizi: dade li se kome tko zna èitati govoreæi: "De, èitaj to!" - on æe odgovoriti: "Ne mogu jer je zapeèaæena."
12 A dade li se kome tko ne zna èitati govoreæi: "Èitaj to!" - on æe odvratiti: "Ne znam èitati."
13 Jahve reèe: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama èasti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nauèena ljudska uredba,
14 zato æu, evo, i dalje èudno postupati s ovim narodom - èudno i preèudno: i propast æe mudrost njegovih mudraca, pomraèit se umnost njegovih umnika."
15 Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?"
16 Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lonèar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on naèinio"? Ili lonac da rekne lonèaru: "On ne razumije ništa"?
17 Neæe li se naskoro Libanon u voænjak pretvoriti, a voænjak izroditi u šumu?
18 I èut æe u onaj dan gluhi rijeèi knjige; osloboðene mraka i tmine, oèi æe slijepih vidjeti.
19 A siromasi æe se opet radovati u Jahvi, najbjedniji æe klicat' Svecu Izraelovu,
20 jer neæe više biti silnika, nestat æe podsmjevaèa, istrijebit æe se svi koji zlo snuju:
21 oni koji rijeèju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika.
22 Zato ovako govori Jahve, Bog kuæe Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Neæe se odsad više stidjeti Jakov i više mu neæe lice blijedjeti,
23 jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit æe ime moje." Svetit æe Sveca Jakovljeva, bojat æe se Boga Izraelova.
24 Zabludjeli duhom urazumit æe se, a oni što mrmljaju primit æe pouku.
Versículos relacionados com Izaija, 29:
Izaija 29. poglavlje započinje upozorenjem protiv Jeruzalema, koji je opisan kao grad okružen i potlačen, ali ne shvaća njegovo stanje duhovne sljepoće. Odatle prorok govori o obnovi grada i naroda, obećavajući vrijeme otkupljenja i obnove. Stihovi povezani s temama koje se odnose na Izaiju 29 su:
Jeremija 5:21: "Čuo sam to sada, glupi ljudi i bez razumijevanja da imate oči i ne vidite, da ste čuli i niste čuli." Baš kao što je Izaija upozorila Jeruzalem na svoju duhovnu sljepoću, Jeremija također govori o gluposti ljudi koji ne mogu vidjeti ili čuti istinu.
Ezekiel 36:26: "Dat ću vam novo srce i staviti novi duh u tebi; i uzet ću od vas srce od kamena i dati vam srce mesa." Baš kao što Izaija govori o obnovi Jeruzalema i naroda, Ezekiel također obećava obnovu srca i duha.
Joel 2:28-29: "I mora biti, tada ću izliti svoj duh na sve meso, a vaša će djeca i kćeri prorezati, vaši će starci sanjati, vaši će mladići imati vizije. I na Sluge u one dane izlit ću svoj duh. " Izaija govori o vremenu obnove i restauracije, a Joel također proriču o izljevu Božjeg Duha na sve ljude.
Psalam 126:1-3: "Kad je Gospodin iz zarobljeništva donio one koji su se vratili na Sion, bili smo poput onih koji sanjaju. Tada su nam usta ispunjena smijehom i našim jezikom pjesama; tada je to rečeno među poganima: Velike stvari Gospod Napravio ovo. Velike stvari učinile su Gospodinu za nas; pa smo sretni. " Ovaj psalam govori o povratku babilonskog izgnanstva i radosti koju su ljudi doživjeli. Izaija također govori o obnovi i obnovi Jeruzalema i ljudi.
Otkrivenje 21:5: "A onaj koji je sjedio na prijestolju, rekao je, evo, sve stvari činim novim. I rekao sam mi, napišite; jer su te riječi istinite i vjerne." Baš kao što Izaija govori o obnovi i obnovi Jeruzalema, Otkrivenje govori o Novom Jeruzalemu i obnovi svih stvari.
Capítulos: