Gênesis, 37
1. Jacó habitou na região onde seu pai havia morado, na terra de Canaã.
1. A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj.
2. Eis a história da descendência de Jacó: José, ainda jovem, com a idade de dezessete anos, apascentava o rebanho com seus irmãos, os filhos de Bala e os filhos de Zelfa, mulheres de seu pai; e ele contou ao seu pai as más conversas dos irmãos.
2. Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.
3. Israel amava José mais do que todos os outros filhos, porque ele era o filho de sua velhice; e mandara-lhe fazer uma túnica de várias cores.
3. Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove staraèke dobi; i on mu napravi kiæenu haljinu.
4. Seus irmãos, vendo que seu pai o preferia a eles, começaram a odiá-lo e não podiam mais tratá-lo com bons modos.
4. Kako njegova braæa opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rijeè progovoriti.
5. Ora, José teve um sonho, e o contou aos seus irmãos, que o detestaram ainda mais. José disse-lhe:
5. Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braæi, a oni ga zbog toga još više zamrze.
6. “Ouvi o sonho que tive:
6. "Poslušajte", reèe im, "san što sam ga usnio!
7. estávamos ligando feixes no campo, e eis que o meu feixe se levantou e se pôs de pé, enquanto os vossos o cercavam e se prostravam diante dele”.
7. Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."
8. Seus irmãos disseram-lhe: “Quererias, porventura, reinar sobre nós e tornar-te nosso senhor?”. E odiaram-no ainda mais por causa de seus sonhos e de suas palavras.
8. Njegova ga braæa upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Hoæeš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova prièanja o snovima.
9. José teve ainda outro sonho, que contou aos seus irmãos. “Tive – disse ele – ainda um sonho: o sol, a lua e onze estrelas prostravam-se diante de mim.”
9. Usni on još jedan san te ga isprièa svojoj braæi: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!"
10. Ele contou isso ao seu pai e aos seus irmãos, mas foi repreendido por seu pai: “Que significa – disse-lhe ele – este sonho que tiveste? Viremos, acaso, eu, tua mãe e teus irmãos, a nos prostrar por terra diante de ti?”.
10. Kad je to isprièao svome ocu, ukori ga otac i reèe mu: "Što znaèi taj san što si ga usnuo? Zar æemo doæi ja, tvoja majka i tvoja braæa pa ti se do zemlje klanjati?"
11. Seus irmãos ficaram, pois, com inveja dele, mas seu pai guardou a lembrança desse acontecimento.
11. I dok su braæa od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu.
12. Os irmãos de José foram apascentar os rebanhos de seu pai em Siquém.
12. Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema.
13. Israel disse a José: “Teus irmãos guardam os rebanhos em Siquém. Vem: vou mandar-te a eles”. “Eis-me aqui” – respondeu José.
13. Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."
14. “Vai, pois, ver se tudo corre bem a teus irmãos e ao rebanho, e traze-me notícias deles.” Enviou-o do vale de Hebron, e José foi a Siquém.
14. Potom æe mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braæa i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem.
15. Um homem encontrou-o vagando pelo campo: “Que buscas?” – perguntou ele.
15. Neki èovjek naðe ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?"
16. “Busco meus irmãos – respondeu ele. Dize-me onde apascentam os rebanhos.”
16. "Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?"
17. E o homem respondeu: “Partiram daqui e ouvi-os dizer: ‘Vamos para Dotain’.” Partiu então José em busca dos seus irmãos e encontrou-os em Dotain.
17. A èovjek reèe: "Odavde su otišli. Èuo sam ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom braæom i naðe ih u Dotanu.
18. Eles o viram de longe. Antes que José se aproximasse, combinaram entre si como o haveriam de matar;
18. Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, poènu se dogovarati da ga ubiju.
19. e disseram uns aos outros: “Eis o sonhador que chega.
19. I jedan drugom reèe: "Eno stiže onaj sanjar!
20. Vamos, matemo-lo e atiremo-lo numa cisterna; diremos depois que uma fera o devorou; e então veremos de que lhe aproveitaram os seus sonhos”.
20. Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu èatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet æemo što æe biti od njegovih snova!"
21. Ouvindo-o, porém, Rúben, quis livrá-lo de suas mãos: “Não lhe tiremos a vida – disse ele.
21. Ali kad je to èuo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I reèe: "Nemojmo oduzimati njegova života!
22. Não derrameis sangue. Jogai-o naquela cisterna, no deserto, mas não levanteis vossa mão contra ele”. Pois Rúben pensava livrá-lo de suas mãos para o reconduzir ao pai.
22. Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u èatrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu.
23. Quando José se aproximou de seus irmãos, eles o despojaram de sua túnica, daquela bela túnica de várias cores que trazia,
23. Ali kad je Josip stigao braæi, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kiæenu što je bila na njemu;
24. e jogaram-no numa cisterna velha, que não tinha água.
24. pograbe ga i bace u èatrnju. Èatrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode.
25. E, sentando-se para comer, eis que, levantando os olhos, viram surgir no horizonte uma caravana de ismaelitas vinda de Galaad. Seus camelos estavam carregados de resina, de bálsamo e de ládano, que transportavam para o Egito.*
25. Potom sjednu da ruèaju. Kako podignu svoje oèi, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat.
26. Então Judá disse aos seus irmãos: “Que nos aproveita matar nosso irmão e ocultar o seu sangue?
26. Tada reèe Juda svojoj braæi: "Što æemo postiæi ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?
27. Vinde e vendamo-lo aos ismaelitas. Não levantemos nossas mãos contra ele, pois, afinal, é nosso irmão, nossa carne”. Seus irmãos concordaram.
27. Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Braæa ga poslušaju.
28. E, quando passaram os negociantes madianitas, tiraram José da cisterna e venderam-no por vinte moedas de prata aos ismaelitas, que o levaram para o Egito.
28. Uto naiðu ljudi, midjanski trgovci. Braæa izvuku Josipa iz èatrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat.
29. Rúben voltou à cisterna, e eis que José já não estava ali.
29. Kad se Ruben vratio k èatrnji i vidio da Josipa nema u èatrnji, razdere svoju odjeæu.
30. Rasgou então suas vestes e voltou para junto dos seus irmãos: “O menino desapareceu – disse ele. E eu, para onde irei?”.
30. A kad se vratio svojoj braæi, povika: "Djeèaka nema! Kamo æu ja sad?"
31. Tomaram então a túnica de José, mataram um cabrito e a mergulharam no seu sangue.
31. A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamoèe u krv.
32. E mandaram-na levar ao seu pai com esta mensagem: “Eis o que encontramos: vê se não é, porventura, a túnica do teu filho”.
32. Kiæenu haljinu otpreme ocu i poruèe: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."
33. Jacó reconheceu-a e exclamou: “É a túnica de meu filho! Uma fera o devorou! José foi estraçalhado!”.
33. Prepozna je on pa reèe: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!"
34. E, rasgando as vestes, cobriu-se de um saco, e chorou o seu filho por muito tempo.
34. I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornièku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina.
35. Todos os seus filhos e filhas vieram consolá-lo, mas ele não aceitou nenhuma condolência: “É chorando – disse ele – que descerei para junto de meu filho na habitação dos mortos”. Foi assim que o seu pai o chorou.*
35. Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kæeri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, siæi æu k svome sinu u Šeol tugujuæi!" Tako ga je oplakivao njegov otac.
36. Os madianitas venderam-no a Putifar, no Egito, eunuco do faraó e chefe da guarda.
36. A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže.
Bíblia Ave Maria - Reservados todos los derechos.
