Mosaico decorativo

1. Todo tiene su momento, y cada cosa su tiempo bajo el cielo:

1. Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.

2. Su tiempo el nacer, y su tiempo el morir; su tiempo el plantar, y su tiempo el arrancar lo plantado.

2. Vrijeme raðanja i vrijeme umiranja; vrijeme saðenja i vrijeme èupanja posaðenog.

3. Su tiempo el matar, y su tiempo el sanar; su tiempo el destruir, y su tiempo el edificar.

3. Vrijeme ubijanja i vrijeme lijeèenja; vrijeme rušenja i vrijeme graðenja.

4. Su tiempo el llorar, y su tiempo el reír; su tiempo el lamentarse, y su tiempo el danzar.

4. Vrijeme plaèa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.

5. Su tiempo el lanzar piedras, y su tiempo el recogerlas; su tiempo el abrazarse, y su tiempo el separarse.

5. Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.

6. Su tiempo el buscar, y su tiempo el perder; su tiempo el guardar, y su tiempo el tirar.

6. Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme èuvanja i vrijeme odbacivanja.

7. Su tiempo el rasgar, y su tiempo el coser; su tiempo el callar, y su tiempo el hablar.

7. Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja.

8. Su tiempo el amar, y su tiempo el odiar; su tiempo la guerra, y su tiempo la paz.

8. Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.

9. ¿Qué gana el que trabaja con fatiga?

9. Koja je posleniku korist od njegovih napora?

10. He considerado la tarea que Dios ha puesto a los humanos para que en ella se ocupen.

10. Razmišljam o muènoj zadaæi što je Bog zadade sinovima ljudskim.

11. El ha hecho todas las cosas apropiadas a su tiempo; también ha puesto el mundo en sus corazones, sin que el hombre llegue a descubrir la obra que Dios ha hecho de principio a fin.

11. Sve što on èini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio èovjeku uvid u vjekove, èovjek ne može dokuèiti djela koja Boga èini od poèetka do kraja.

12. Comprendo que no hay para el hombre más felicidad que alegrarse y buscar el bienestar en su vida.

12. Znam da nije druge sreæe èovjeku osim da se veseli i èini dobro za svojega života.

13. Y que todo hombre coma y beba y disfrute bien en medio de sus fatigas, eso es don de Dios.

13. I kad èovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.

14. Comprendo que cuanto Dios hace es duradero. Nada hay que añadir ni nada que quitar. Y así hace Dios que se le tema.

14. I znam da sve što Bog èini, èini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog èini tako da ga se boje.

15. Lo que es, ya antes fue; lo que será, ya es. Y Dios restaura lo pasado.

15. Što biva, veæ bijaše, i što æe biti, veæ je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo.

16. Todavía más he visto bajo el sol: en la sede del derecho, allí está la iniquidad; y en el sitial del justo, allí el impío.

16. Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zloèinac.

17. Dije en mi corazón: Dios juzgará al justo y al impío, pues allí hay un tiempo para cada cosa y para toda obra.

17. Zato rekoh u sebi: "Bog æe suditi i pravedniku i zloèincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i èin."

18. Dije también en mi corazón acerca de la conducta de los humanos: sucede así para que Dios los pruebe y les demuestre que son como bestias.

18. Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."

19. Porque el hombre y la bestia tienen la misma suerte: muere el uno como la otra; y ambos tienen el mismo aliento de vida. En nada aventaja el hombre a la bestia, pues todo es vanidad.

19. Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i èovjek nièim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.

20. Todos caminan hacia una misma meta; todos han salido del polvo y todos vuelven al polvo.

20. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraæaju.

21. ¿Quién sabe si el aliento de vida de los humanos asciende hacia arriba y si el aliento de vida de la bestia desciende hacia abajo, a la tierra?

21. Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?

22. Veo que no hay para el hombre nada mejor que gozarse en sus obras, pues esa es su paga. Pero ¿quién le guiará a contemplar lo que ha de suceder después de él?

22. Uviðam da èovjeku druge sreæe nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko æe ga dovesti do toga da dozna što æe biti poslije njega?



Read the Bible in a Year

Join our community and complete the entire Bible in 365 days. A structured and inspiring path to deepen your faith and knowledge of Scripture.