1 Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima.
2 Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima ako nema u njih straha Gospodnjeg.
3 Ne raèunaj na njihov dug život i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu, jer više vrijedi jedan nego tisuæu i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.
4 Jer jedan razborit èovjek napuèi grad, a rod zlikovaca razori ga.
5 Mnogo je sliènoga vidjelo oko moje, a još više slušalo uho moje.
6 U zboru grešnièkom zapalio se oganj i u puku buntovnom raspalio se gnjev.
7 Bog nije oprostio divovima u staro doba kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moæ.
8 Nije poštedio sugraðana Lotovih: njih se gnušao zbog oholosti njihove.
9 Nije poštedio ni puka prokletoga: oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.
10 Ni šest stotina tisuæa pješaka, koji propadoše zbog tvrdoæe srca svojeg.
11 Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac, bilo bi èudo ako bi ostao bez kazne, jer i milosrðe i gnjev pripadaju Gospodu, koji može u svojoj moæi oprostiti i srdžbu iskaliti.
12 Kao što mu je milosrðe veliko, tako mu je velika i strogost; on ljudima sudi po djelima njihovim.
13 Bez kazne mu ne može uteæi grešnik s plijenom, niti je uzalud strpljivost pobožnika.
14 Širok je put njegove milosti, ali svatko dobiva prema djelima svojim.
15 #
16 #
17 Ne reci: "Sakrit æu se od Boga; tko æe misliti na mene gore u visini? Meðu tolikim mnoštvom neæe me prepoznati; što sam ja u neizmjernom stvaranju?"
18 Gle: nebo i nebesa nad nebesima, bezdan i zemlja, zadrhte kad ih Gospod pohodi.
19 Gorski vrhunci i temelji zemaljski istodobno se tresu kad na njih pogleda.
20 Ali na sve to tko æe misliti? I tko da shvati putove njegove?
21 Ima i oluja koje nitko ne vidi, skrivena je veæina njegovih djela.
22 "Pravedna djela tko æe objaviti? I tko ih oèekuje? Jer ugovor je daleko."
23 Tako misli èovjek kratke pameti, bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.
24 Slušaj, sine moj, i steæi æeš spoznaju; upravi svoje srce rijeèima mojim.
25 Odmjereno æu ti objasniti stegu i pomno izložiti znanje.
26 Bog u poèetku stvori djela svoja i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.
27 Uredio je djela svoja za sva vremena, od njihovih poèetaka do njihove daleke buduænosti: niti gladuju, niti se trude, niti ikad napuštaju svoje dužnosti.
28 Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlaèi i nikad ne krši njegove zapovijedi.
29 A poslije Gospod pogleda na zemlju i napuni je svojim dobrima.
30 Pokri joj površje svakojakim životinjama i sve se opet vraæa njoj.
Versículos relacionados com Knjiga Sirahova, 16:
Ecclesiastic 16 bavi se veličinom Božjim, njegovom providnošću i suverenitetom o stvaranju. Autor ističe Božju dobrotu u pružanju života i brizi o njegovom stvaranju, kao i važnosti poslušnosti i straha od njega. Slijedi pet stihova povezanih s tim temama:
Psalam 24:1: "Od Gospodina je zemlja i sve što postoji u njemu, svijet i oni koji žive u njemu." Ovaj stih govori o Božjoj suverenosti o svim stvaranju. Vlasnik je zemlje i sve što postoji u njoj, uključujući sva ljudska bića.
Djela 17:28: "Jer živimo, mi se krećemo i postojimo, kao što su neki od vaših pjesnika rekli:" Mi smo i njegovo potomstvo. " Ovaj stih naglašava ovisnost ljudskih bića u odnosu na Boga. Kroz njega živimo, krećemo i postojimo.
Posao 38:4: "Gdje ste bili kad sam lansirao temelje zemlje? Recite nam ako imate razumijevanja." Ovo pitanje od Božjeg Joba naglašava Božju veličinu i mudrost u stvaranju. Autor je svega što postoji i duboko poznaje svaki detalj stvaranja.
Psalam 145:9: "Gospodin je dobar za sve; Njegovo suosjećanje doseže sva svoja stvorenja." Ovaj stih govori o Božjoj dobroti njegovoj stvaranju. Brine se za sva svoja stvorenja, od najvećih do najmanjih.
Mudre izreke 9:10: "Strah od Gospodina princip je mudrosti, a znanje sveca je razumijevanje." Ovaj stih ističe važnost straha od Boga i njegovog znanja kao osnovu za mudrost i razumijevanje. Autor Ecclesiastic 16 također naglašava važnost straha od Boga u svom razmišljanju o božanskoj veličini.
Kapitel: