Izaija, 14

Biblija Hrvatski

1 Da, smilovat æe se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da poèine u svojoj zemlji. Pridružit æe im se došljak i prikljuèiti se domu Jakovljevu.

2 Sami æe narodi po njih doæi i odvesti ih u njihov kraj, a njih æe Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit æe one koji njih bijahu zarobili i gospodovat æe nad svojim tlaèiteljima.

3 U dan kad ti Jahve dade da poèineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,

4 zapjevat æeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlaèenja?

5 Jahve slomi štap zlikovaèki i žezlo vladarsko

6 što je bijesno b§ilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneæ' ih nemilice.

7 Poèiva, miruje sva zemlja klièuæi od radosti.

8 Nad tobom se raduju èempresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeæi!"

9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te doèeka kada doðeš. U tvoju èast ono budi sjene, sve zemaljske moguænike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda.

10 Svi ti oni progovaraju: "I ti si skršen k'o i mi, nama si slièan postao.

11 Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivaè.

12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?

13 U svom si srcu govorio: 'Uspet æu se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto æu sebi diæi. Na zbornoj æu stolovati gori na krajnom sjeveru.

14 Uzaæi æu u visine oblaène, bit æu jednak Višnjemu.'

15 A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!"

16 Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to èovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,

17 koji je u pustinju svijet obraæao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kuæi otpuštao?"

18 Kraljevi naroda svi u èasti poèivaju, svaki u svojoj grobnici.

19 A ti si iz groba izbaèen kao smeæe odvratno, pokriven poklanima, maèem probodenima, koji su na ploèe grobne pobacani k'o strvina zgažena!

20 Neæeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neæe spominjati pleme zlikovaèko.

21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!

22 Ustat æu na njih - rijeè je Jahve nad Vojskama - i zatrt æu Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rijeè je Jahvina.

23 Dat æu ga u posjed ježevima i moèvarama. Pomest æu ga metlom zatornom - rijeè je Jahve nad Vojskama.

24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit æe se, što naumih, izvršit æe se!

25 Skršit æu Asur u svojoj zemlji, zgazit æu ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih æe spasti, spast æe im s pleæa breme njegovo."

26 Takva je odluka stvorena protiv èitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda!

27 A kad Jahve nad Vojskama odluèi, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?

28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo:

29 Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer æe iz korijena zmijinjeg izaæi ljutica što æe izleæi zmaja krilatoga.

30 Ubogi æe pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju poèivati siromasi; glaðu æu pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane.

31 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i èete njegove ne napušta nitko!

32 Što æe se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštiæeni siromasi njegova naroda."




Versículos relacionados com Izaija, 14:

Izaija 14 započinje proročanstvom pada kralja Babilona, ​​koji je potlačio narod Izraela. Poglavlje opisuje pad ovog ponosnog i arogantnog kralja, koji će se sada svesti na jednostavno leš kao i bilo koji drugi čovjek. Tada su ljudi Izraela pozvani da pjevaju trijumfnu pjesmu, jer se ugnjetavanje neprijatelja približio kraju.

Psalam 137:8-9: "O kći Babilona, ​​razorno; sretna ona koja vam je vratila ono što ste nam učinili! Sretna je onaj koji uhvati vašu malu djecu i sruši ih na stijenu!" Ovaj psalam izražava gorčinu naroda Izraela u odnosu na Babilon, koji je uništio hram i doveo narod u progonstvo.

Jeremiah 50:34: "Međutim, njegov Otkupitelj je jak, Gospodar domaćina je njegovo ime. Snažno će braniti moj narod u svojoj stvari, tako da se može odmoriti na Zemlji i izazvati teror stanovnicima Babilona." U ovom stihu Jeremija proriče posljednji poraz od Babilona i oslobađanje Božjeg naroda.

Otkrivenje 18:2: "Plakao je snažnim glasom rekavši:" Pao! Veliki Babilon je pao! Ona je postala prebivalište demona i sklonište svakog prljavog duha, sklonište svakog nečistog i neugodne ptice! "" U ovom stihu od Otkrivenje knjige, pad Babilona je ponovno najavljen, ovaj put u obliku korumpiranog i nemoralnog grada koji privlači gnjev Božji.

Zechariah 2:7-9: "Eto, grad Gospodara domaćina! Bit će to sjaj! Poslat će svoje glasnike da najavljuju spas rekavši: 'Konzola, utješi te, o mojim narodima, recite Gospodin. Govorite. Govorite. Srcu Jeruzalema, rekavši da je već ispunila svoje vrijeme, da joj je oproštena bezakonje, koja je već dva puta primila od Gospodinove ruke. Izgnanstvo i pad Babilona.

Otkrivenje 19:1-2: "Nakon ovih stvari, na nebu sam čuo kao veliki krik mnoštva koji je rekao: 'Hallelujah! Spasenje, slava i moć pripadaju našem Bogu, jer su istinski i pravedni njihovi prosudbe. Prosudio je Velika prostitutka koja je korumpirala zemlju svojom prostitucijom i osvetila krv svojih slugu u svojim rukama! "" Ovaj izvadak iz knjige Otkrivenja također govori o padu Babilona, ​​sada u obliku "prostitutke" koji korumpira Zemlja i konačno ga sudi Bog.


Kapitel: