1 I doðe mi rijeè Jahvina:
2 "Sine èovjeèji, kaži knezu tirskome: 'Ovako govori Jahve Gospod: Tvoje se srce uzoholi, ti reèe: 'Ja sam bog! Na božjem prijestolju sjedim u srcu morskom.' Iako èovjek, a ne Bog, ti srce svoje izjednaèi s Božjim.
3 Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena!
4 Mudrošæu svojom i razborom nateèe bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom!
5 Mudar li bijaše trgovac, bogatstvo svoje namnoži! Al' ti se s bogatstva srce uzoholi.'
6 Stog ovako govori Jahve Gospod: 'Jer svoje srce s Božjim izjednaèi,
7 dovest æu, evo, na te tuðince najnasilnije meðu narodima. Isukat æe maèeve na mudrost ti divnu, i ljepotu æe ti okaljati,
8 bacit æe te u jamu da umreš nasilnijom smræu od onih što umiru na puèini morskoj!
9 Hoæeš li tada pred krvnikom reæi: 'Ja sam bog'? Èovjek si, a ne bog, u ruci svojih ubojica.
10 Umrijet æeš smræu neobrezanih od ruke tuðinske! Jer ja, Jahve, rekoh to' - rijeè je Jahve Gospoda."
11 I doðe mi rijeè Jahvina:
12 "Sine èovjeèji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i èudesno lijep!
13 U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Naèinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti roðenja bjehu pripravljeni.
14 Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja.
15 Savršen bješe na putima svojim od dana svojega roðenja dok ti se u srcu ne zaèe opaèina.
16 Obilno trgujuæi, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitnièe, isred ognjenoga kamenja.
17 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju.
18 Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na oèi onih što te motre.
19 Svi koji te poznaju meðu narodima zgroziše se nad tobom! Jer ti strašilo posta, nestade zauvijek.'"
20 I doðe mi rijeè Jahvina:
21 "Sine èovjeèji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega.
22 Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me protiv tebe, Sidone, proslavit æu se usred tebe! I znat æe se da sam ja Jahve kada nad njim sud izvršim i svetost svoju pokažem u njemu.
23 I poslat æu na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi æe posred njega padati od maèa, koji ti odasvud prijeti, i znat æe se tada da sam ja Jahve.
24 I više neæe biti domu Izraelovu trna što ranjava nit' žaoke što razdire meðu svima uokolo koji ga preziru! I znat æe se da sam ja Jahve!'"
25 Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izmeðu naroda po kojima su razasuti, oèitovat æu u njima svoju svetost pred oèima narodÄa. I nastanit æe se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu.
26 I u njoj æe živjeti u miru, gradit æe domove i saditi vinograde. Živjet æe u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat æe da sam ja Jahve, Bog njihov."
Versículos relacionados com Ezekiel, 28:
Ezekiel 28 govori o presudi guma, gradu koji je bio ponosan na njegovo bogatstvo i mudrost, ali odstupio je od Božjih načina. Poglavlje također opisuje pad kralja gume, koji se smatrao bogom i hvalio se svojom veličinom. Stihovi odabrani u nastavku rješavaju pitanja vezana uz ponos, pad i suđenje pucanju, kao i Božji suverenitet nad svim narodima.
Izaija 2:12: Jer Dan Gospodara domaćina će doći protiv svih vrhunskih i žustroh, i protiv svih koji se uzdižu, da ovaj stih govori o Božjoj presudi protiv onih koji su uzvišeni i ponosni.
Mudre izreke 16:18: "Izvrsno prethodi propast, a jaka duha prethodi pada" Ovaj stih govori o povezanosti ponosa i pada, što je očito u jesen pucanja.
Jeremija 25:15-17: "Jer tako mi je rekao Gospodin, Bog Izrael: Uzmi ovu šalicu vina iz gnjeva i daj ga da popije svim narodima, na koje vam šaljem. I hodaj stadi, i i hoda Poludi zbog mača koji šaljem između njih. Tada sam uzeo šalicu Gospodinove ruke i dao sam je da pijem svim narodima. "Ovaj stih govori o Božjem suverenitetu nad svim narodima i o kazni koju donosi na oni koji odstupaju od njegovih načina.
Psalam 52:7: "Evo čovjeka koji nije uzeo Boga za svoju tvrđavu; prvo je povjerio obilje svog bogatstva i ojačao se u svojoj zloći" Ovaj stih govori o gluposti povjerenja bogatstva i zlobe umjesto povjerenja u Bogu, nešto što je bilo očito u životima stanovnika pucanja.
Obadiah 1:3-4: "Ponos vašeg srca vas je prevario, vi koji prebivate u pukotinama stijena, čije je kućište u najvišoj; tko kaže u tvom srcu: tko će me spustiti na zemlju? Ako? Podignete svoje gnijezdo poput orla, odatle ću vas srušiti, kaže Gospod, "Ovaj stih govori o aroganciji i padu onih koji se uzdižu iznad drugih, nešto što se također vidi u jesen pucanja.
Kapitel: