1 U Ikoniju isto tako uðoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka.
2 Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braæe.
3 Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedoèio za Rijeè milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogaðaju znamenja i èudesa.
4 Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole.
5 Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole.
6 Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.
7 Ondje su navješæivali evanðelje.
8 U Listri je sjedio neki èovjek uzetih nogu, hrom od majèine utrobe; nikada nije hodao.
9 Èuo je Pavla gdje govori.
10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reèe: "Uspravi se na noge!" On skoèi i prohoda.
11 Kad mnoštvo ugleda što uèini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom oblièju siðoše k nama!"
12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijeè.
13 A sveæenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati.
14 Kada su to doèuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vièuæi:
15 "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješæujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima.
16 On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani poðu svojim putovima.
17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedoèena: dobroèinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošæu srca vaša."
18 I tako govoreæi, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje.
19 Uto iz Antiohije i Ikonija nadoðu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleæi da je mrtav.
20 Kad ga pak okružiše uèenici, usta on i uðe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
21 Pošto navijestiše evanðelje tomu gradu i mnoge uèiniše uèenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.
22 Uèvršæivali su duše uèenika bodreæi ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje uæi u kraljevstvo Božje.
23 Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali.
24 Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju.
25 U Pergi navijestiše Rijeè pa siðu u Ataliju.
26 Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše.
27 Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve uèini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
28 I proveli su nemalo vremena s uèenicima.
Versículos relacionados com Djela apostolska, 14:
U Djelima apostola 14, Paul i Barnabas nastavljaju svoje misionarsko putovanje, propovijedajući evanđelje u nekoliko gradova. Međutim, oni se također suočavaju s protivljenjem i progonom nekih Židova i pogana. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Djela 14:
2 Timoteju 3,12: "I svi koji žele živjeti pobožno u Kristu Isusu bit će progonjeni." Ovaj stih pokazuje da je progon stvarnost za one koji slijede Krista i propovijedaju evanđelje.
Ivan 15:18-19: "Ako vas svijet mrzi, znajte da ste, prvo od tebe, mrzili me. Da ste iz svijeta, svijet bi volio ono što je vaše, ali zato što niste iz svijeta prije, Prije nego što sam vas odabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi. " Isus govori o neprijateljstvu svijeta u odnosu na svoje sljedbenike koji su izabrani i odvojeni od svijeta.
2. Korinćanima 4:8-9: "U svemu smo mučni, ali ne u nevolji; zbunjeni, ali ne obeshrabreni. Progonjeni, ali ne bespomoćni; zaklani, ali nisu uništeni." Ovaj stih pokazuje da čak i usred poteškoća i progona kršćani nisu poraženi.
Rimljani 8:35-37: "Koga ćete nas odvojiti od Kristove ljubavi? Nevolje, tjeskobe, progona, ili gladi, ili golotinje, ili opasnosti, ili mača? Udajemo se cijeli dan na smrt; smatraju se ovcama u klaonicu. Ali u svim tim stvarima smo više od pobjednika, od strane onoga koji nas je volio. " Pavao pokazuje da ništa ne može odvojiti kršćane od Kristove ljubavi i da su više od pobjednika usred nevolja.
Filipljanima 1:29: "Jer vam je dodijeljeno, u odnosu na Krista, ne samo da vjerujete u njega, već i da ga pate." Ovaj stih pokazuje da su patnje i progon dio kršćanskih tako pripisanih i da je to milost koja im je dodijeljena u odnosu na Krista.
Kapitel: