Mosaico decorativo

1. Eu, Nabucodonosor, vivia tranquilo em minha casa e próspero em meu palácio.

1. Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj palaèi,

2. Tive um sonho que me assustou; os pensamentos que perpassavam pelo meu espírito quando no meu leito, bem como minhas visões, perturbaram-me.

2. kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.

3. Dei ordem para que fizessem vir à minha presença todos os sábios da Babilônia, a fim de que me dessem a interpretação de meu sonho.

3. I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaèi.

4. Então acudiram os magos, os mágicos, os caldeus e os astrólogos, aos quais contei esse sonho, sem que eles todavia pudessem indicar-me o sentido.

4. Doðoše gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reæi njezino znaèenje.

5. Finalmente, apresentou-se diante de mim Daniel, cognominado Baltazar, segundo o nome de meu deus, e em quem reside o espírito dos deuses santos. Narrei-lhe o sonho:

5. Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

6. “Baltazar” – disse-lhe –, “chefe dos magos, sei que reside em ti o espírito dos deuses santos e que nenhum mistério te confunde. Dize-me então as visões que tive em sonho; dá-me a explicação.

6. "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znaèenje.

7. Tais eram as visões do meu espírito, quando no meu leito: eu via, no meio da região, uma árvore de alto porte.

7. Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

8. Essa árvore cresceu, era vigorosa. O cimo tocava o céu, era avistada até nos confins da terra.

8. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.

9. Sua folhagem era bela, e seus abundantes frutos forneciam a todos o que comer. À sua sombra abrigavam-se os animais terrestres, nos seus ramos permaneciam os pássaros do céu e toda criatura tirava dela seu sustento!

9. Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poèivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

10. Nas visões de meu espírito, quando no meu leito, vi (também) um santo vigilante que descia do céu,*

10. Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba,

11. e começou a gritar com voz possante; derrubai a árvore, desgalhai-a; fazei cair as fo­lhas e dispersai seus frutos. Que os animais fujam de debaixo dela, que os pássaros abandonem seus ramos.

11. silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

12. Entretanto, deixai permanecer na terra o tronco e as raízes, mas atados por correntes de ferro e de bronze. Que seja molhado pelo orvalho do céu e tenha seu quinhão de erva com os animais terrestres.*

12. U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!

13. Que se mude seu espírito; que em lugar de um espírito humano lhe seja dado um espírito animal e sete tempos passem sobre ele!*

13. Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim!

14. Esta sentença é um decreto dos vigilantes, esta resolução é uma ordem dos santos, a fim de que os vivos saibam que o Altíssimo domina sobre a realeza humana, e a confere a quem lhe apraz e pode a ela elevar o mais abjeto dos mortais.*

14. Tako su presudili Stražari, tako su odluèili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoæe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!'

15. Eis o sonho que tive, eu, o rei Nabucodonosor. Portanto tu, Baltazar, dá-me a interpretação dele, porque nenhum dos sábios de meu reino foi capaz de fazê-lo. Tu o podes, porque em ti habita o espírito dos deuses santos.”

15. Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reæi; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

16. Então, Daniel (cognominado Baltazar) permaneceu alguns instantes perdido no tumulto de seus pensamentos, e o rei prosseguiu: “Baltazar, este sonho e sua significação não devem perturbar-te!”. “Meu senhor” – replicou Daniel –, “possa o sonho ser para teus inimigos, e sua significação para teus adversários!*

16. Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima!

17. A árvore que viste crescer e tornar-se bela, cujo cimo tocava o céu e era avistada dos confins da terra,

17. Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji,

18. esta árvore de bela folhagem, de frutos abundantes que a todos dava o que comer, sob a qual viviam os animais terrestres, e em cujos ramos abrigavam-se os pássaros do céu,

18. krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:

19. esta árvore, és tu senhor, que te tornaste grande e poderoso, cuja altura crescente atingiu os astros, cuja dominação estende-se até os confins da terra.*

19. to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

20. Por outro lado, o rei viu um santo vigilante descer do céu e exclamar: derrubai a árvore, desgalhai-a; mas deixai na terra o tronco e as raízes, se bem que atadas por correntes de ferro e de bronze no meio da erva do campo. Que seja molhado pelo orvalho do céu e viva com os animais terrestres até que sete tempos hajam passado sobre ele. Eis o que isto significa:

20. A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' -

21. trata-se aí, ó rei, de um decreto do Altíssimo concernente ao rei, meu senhor:

21. ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevišnjega što æe se ispuniti na mom gospodaru kralju:

22. eles te expulsarão de entre os homens para te fazer habitar com os animais do campo; pastarás ervas como os bois e serás molhado pelo orvalho do céu. Sete tempos passarão sobre ti, até que reconheças o domínio do Altíssimo sobre a realeza humana o qual a confere a quem lhe apraz.

22. Izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe.

23. Se foi ordenado deixar intatos o tronco da árvore e suas raízes, é que tua realeza te será restituída logo que reconheças a soberania do céu.

23. A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se kraljevstvo obnoviti èim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.

24. Queiras então, ó rei, aceitar meu conselho: resgata teu pecado pela justiça, e tuas iniquidades pela piedade para com os infelizes; talvez com isso haja um prolongamento de tua prosperidade”.

24. Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi ti potrajala sreæa."

25. Tudo isso aconteceu ao rei Nabucodonosor.

25. Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

26. Doze meses mais tarde, o rei, passeando nos terraços do palácio real, 27 fazia esta reflexão: “Eis aí verdadeiramente a grande Babilônia, que cons­truí para fazer dela uma mansão real por meu poder soberano, e para servir à glória de minha majestade!”.

26. Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuæi babilonskim kraljevskim dvorom,

27.

27. kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga velièanstva?"

28. Falava ainda, quando uma voz baixou do céu: “Anunciam a ti, rei Nabucodonosor, que teu reino te foi arrebatado.

28. Još bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

29. Vão expulsar-te dentre os homens para te fazer viver entre os animais dos campos; pastarás ervas como os bois. Sete tempos passarão sobre ti, até que reconheças que o Altíssimo domina sobre a realeza humana e que a confere a quem lhe apraz’’.

29. bit æeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoæe."

30. No mesmo momento, o oráculo pronunciado sobre Nabucodonosor cumpriu-se; ele foi expulso dentre os homens e pastou ervas como os bois; seu corpo foi molhado pelo orvalho do céu. Seu pêlo cresceu como penas de águia e suas unhas, como unhas de pássaro.

30. I smjesta se rijeè izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeðaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pandže.

31. Ao terminar os dias marcados, eu, Nabucodonosor, levantei os olhos para o céu. A razão voltou-me e eu bendisse o Altíssimo; louvei e glorifiquei aquele que vive eternamente, cuja dominação é perpétua, cujo reino subsiste de idade em idade.

31. "Pošto se navršiše odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleæi i uzvisujuæi onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

32. Diante dele nenhum habitante da terra tem importância; age como quer tanto em se tratando do exército celestial quanto em relação aos habitantes terrenos. Ninguém pode bater-lhe na mão e perguntar-lhe: “Que fazeis aí?”.*

32. Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'

33. Nesse mesmo instante a razão me foi restituída, com o brilho de minha rea­leza, minha majestade e meu esplendor. Meus conselheiros e meus nobres vieram procurar-me; fui reintegrado à frente do meu reino e meu poder achou-se aumentado.*

33. U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina još poraste.

34. Agora, eu, Nabucodonosor, louvo, exalto e glorifico o rei do céu, cujas obras são todas justas e cujos caminhos são retos, e que tem o poder de humilhar aqueles que procedem com orgulho.

34. Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."


Bíblia Ave Maria - Alle Rechte vorbehalten.


Die Bibel in einem Jahr lesen

Werde Teil unserer Community und lese die gesamte Bibel in 365 Tagen. Ein strukturierter und inspirierender Weg, deinen Glauben und deine Bibelkenntnis zu vertiefen.