1 Sine moj, kad jamèiš bližnjemu svojem i daš svoju ruku drugome,
2 vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeèima svojih usta;
3 uèini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke bližnjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijeæi bližnjega svoga.
4 Ne daj sna svojim oèima ni drijema svojim vjeðama;
5 otmi se kao gazela iz mreže i kao ptica iz ruku ptièaru.
6 Idi k mravu, lijenèino, promatraj njegove pute i budi mudar:
7 on nema voðe, nadzornika, ni nadstojnika,
8 ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba žetve.
9 A ti, dokle æeš, lijenèino, spavati? Kad æeš se diæi oda sna svoga?
10 Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo podvij ruke za poèinak
11 i doæi æe tvoje siromaštvo kao skitaè i tvoja oskudica kao oružanik.
12 Nevaljalac i opak èovjek hodi s lažljivim ustima;
13 namiguje oèima, lupka nogama, pokazuje prstima;
14 prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameæe svaðe.
15 Zato æe mu iznenada doæi propast, i uèas æe se slomiti i neæe mu biti lijeka.
16 Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biæu:
17 ohole oèi, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu,
18 srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo,
19 lažan svjedok koji širi laži, i èovjek koji zameæe svaðe meðu braæom.
20 Sine moj, èuvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje.
21 Priveži ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla;
22 da te vode kada hodiš, da te èuvaju kada spavaš i da te razgovaraju kad se probudiš.
23 Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su života;
24 da te èuvaju od zle žene, od laskava jezika tuðinke.
25 Ne poželi u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim,
26 jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni život.
27 Može li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjeæa ne upali?
28 Može li tko hoditi po živom ugljevlju a svojih nogu da ne ožeže?
29 Tako biva onomu tko ide k ženi svoga bližnjega: neæe ostati bez kazne tko god se nje dotakne.
30 Ne sramote li lupeža sve ako je krao da gladan utoli glad:
31 uhvaæen, on sedmerostruko vraæa i plaæa svim imanjem kuæe svoje.
32 Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako èini.
33 Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne briše.
34 Jer bijesna je ljubomornost u muža: on ne zna za milost u osvetni dan;
35 ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.
Versículos relacionados com Mudre izreke, 6:
Poglavlje 6 Izreka upozorenje je protiv lijenosti i nedostatka financijske odgovornosti. On upućuje čitatelje da marljivo rade i da izbjegavaju neodgovorne dugove i obećanja. Sljedeći stihovi odabrani su za njihovu važnost za teme koje se bave u ovom poglavlju:
Jakov 4,17: "Stoga, onaj tko zna da mora činiti dobro i ne čini to što griješi." Ovaj stih naglašava važnost ispravnog i odgovornog djelovanja, čak i kad zahtijeva trud i osobna žrtva.
1. Timoteju 6:10: "Budući da je ljubav prema novcu korijen svih bolesti. Neki ljudi, željni novca, odstupili su od vjere i mučili su se s mnogim patnjama." Ovaj stih upozorava na opasnosti od pretjeranog brige o novcu i bogatstvu, a ne da se usredotočimo na važnije vrijednosti.
Izreke 10:4: "Lijene ruke osiromašeni čovjek, ali marljive ruke donose mu bogatstvo." Ovaj stih pojačava središnju poruku poslovice 6, naglašavajući važnost napornog rada i marljivosti za postizanje financijskog prosperiteta.
Luka 14:28: "Jer ako netko želi izgraditi toranj, nemojte prvo sjediti i izračunati troškove, da biste vidjeli imaju li dovoljno novca da ga dovrše?" Ovaj stih naglašava važnost pažljivog planiranja i donošenja informiranih i odgovornih financijskih odluka, izbjegavajući na taj način buduće dugove i financijske probleme.
Mudre izreke 22:7: "Bogati dominira nad siromašnima; koji posuđuje je rob za korizmu." Ovaj stih naglašava opasnosti od duga i važnost življenja unutar financijskog znači same. On sugerira da oni koji se trude prijetiju izgube svoju financijsku neovisnost i da dominiraju vjerovnici.
Capítulos: