1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tužan.
2 Tada mi kralj reèe: "Što ti je tužno lice? Nisi li možda bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma uplaših
3 i rekoh kralju: "Neka uvijek živi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tužno kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?"
4 Kralj me upita: "Što, dakle, želiš?" Zazvah Boga nebeskoga
5 i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim."
6 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada æeš se vratiti?" Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.
7 Još rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;
8 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve šume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvrði Hrama, za gradski bedem i za kuæu u kojoj æu se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bijaše nada mnom.
9 I doðoh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom èasnike i konjanike.
10 Kad to èu Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko što je došao èovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.
11 Stigavši u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.
12 Zatim ustah noæu, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjerivši što mi je Bog moj nadahnuo da uèinim za Jeruzalem; a nisam imao druge životinje osim kljuseta na kojem sam jahao.
13 Iziðoh, dakle, noæu na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetlišnim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.
14 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam našao prolaza za životinju na kojoj sam jahao.
15 Uspeo sam se zato noæu uz Potok, i dalje razgledajuæi zid, i ponovo sam ušao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,
16 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam otišao i što sam uèinio. Sve do sada nisam ništa rekao Židovima: ni sveæenicima, ni velikašima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.
17 Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ruševinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da više ne budemo izloženi ruglu."
18 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saopæih im i rijeèi koje mi kralj bijaše rekao. "Ustanimo", povikaše oni, "i gradimo!" I ukrijepiše im se ruke na dobro djelo.
19 Na te vijesti poèeše nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Gešem, Arapin. Prezirno su nam govorili: "Što radite ovdje? Hoæete li se pobuniti protiv kralja?"
20 Ali im ja odgovorih ovim rijeèima: "Nebeski æe nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."
Versículos relacionados com Knjiga Nehemijina, 2:
Nehemia 2 pripovijeda onog trenutka kada je Nehemiah, Židov koji je živio u Suzi i radio kao kralj Arterxesa, dopušteno da se vrati u Jeruzalem i vodi rekonstrukciju gradskih zidina, koji je uništen godinama ranije. U cijelom poglavlju, Nehemija se suočava s protivljenjem i poteškoćama, ali ostaje čvrsto u svojoj odluci da dovrši rad. Ispod je pet stihova koji se odnose na teme obuhvaćene Nehemijom 2:
Nehemija 2:4: "Tada mi je kralj rekao:" Što želite? " Molio sam se Bogu nebeskom. " Nehemija započinje svoje putovanje tražeći Božju pomoć i vodstvo, pokazujući svoju ovisnost o njemu.
Nehemija 2:8: "I kralj se složio da ispuni moj zahtjev. Stoga sam ih zamolio da mi daju pisma autorizacije guvernerima provincije zapadno od rijeke Eufrat, da me pustiju dok ne stignem do Jude". Nehemiah traži kraljevsku autorizaciju i resurse za obavljanje rekonstrukcije, pokazujući da djeluje u granicama zakona i uz odobrenje vlade.
Nehemija 2:10: "Kad Sambalate, Horonit i Tobias, časnik amonita, čuli su za to, rugali se i rekli:" Što radiš? Pobuniš li se protiv kralja? " Nehemija se suočava s protivljenjem neprijatelja koji se rugaju i pokušavaju obeshrabriti.
Nehemija 2,17: "Tada sam im rekao:" Vidite tešku situaciju u kojoj smo. Nehemija motivira ljude da se ujedine i rade zajedno na obavljanju posla, pokazujući da je moguće prevladati poteškoće.
Nehemija 2:20: "Odgovorio sam im: 'Nebeski Bog će biti uspješan. Mi, vaši sluge, počnimo obnavljati, ali nemate pravo, nema tvrdnje, nema sjećanja u Jeruzalemu." Nehemija vjeruje da je Bog s njim i pomoći će vam da prevladate poteškoće, pokazujući svoju vjeru i povjerenje u Boga.
Capítulos: