1 A Isus se uputi na Maslinsku goru.
2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pouèavati.
3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zateèenu u preljubu. Postave je u sredinu
4 i kažu mu: "Uèitelju! Ova je žena zateèena u samom preljubu.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"
6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.
7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reèe im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."
8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.
9 A kad oni to èuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, poèevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.
10 Isus se uspravi i reèe joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"
11 Ona reèe: "Nitko, Gospodine." Reèe joj Isus: "Ni ja te ne osuðujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."
12 Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neæe hoditi u tami, nego æe imati svjetlost života."
13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedoèiš sam za sebe: svjedoèanstvo tvoje nije istinito!"
14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo je moje istinito jer znam odakle doðoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;
16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.
17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedoèanstvo dvojice istinito.
18 Ja svjedoèim za sebe, a svjedoèi za mene i onaj koji me posla, Otac."
19 Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."
20 Te rijeèi rekao je Isus u riznici dok je nauèavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov èas.
21 Reèe im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi æete me tražiti i u svojem æete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi."
22 Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doæi'?"
23 A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh: 'Umrijet æete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet æete u grijesima svojim."
25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:
26 "Ta što da vam s poèetka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam èuo od njega, to ja zborim svijetu."
27 Ne shvatiše da im govori o Ocu.
28 Isus im nato reèe: "Kad uzdignete Sina Èovjeèjega, tada æete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne èinim ništa, nego da onako zborim kako me nauèio Otac.
29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek èinim što je njemu milo."
30 Na te njegove rijeèi mnogi povjerovaše u njega.
31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rijeèi, uistinu, moji ste uèenici;
32 upoznat æete istinu i istina æe vas osloboditi."
33 Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat æete slobodni?'"
34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god èini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kuæi zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja æete biti slobodni.
37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rijeè nema mjesta u vama.
38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi èinite što èuste od svog oca."
39 Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova èinili.
40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga èuo. Takvo što Abraham nije uèinio!
41 Vi èinite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."
42 Reèe im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.
43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rijeè.
44 Vama je otac ðavao i hoæe vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše èovjekoubojica od poèetka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.
45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.
46 Tko æe mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?
47 Tko je od Boga, rijeèi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."
48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
49 Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego èastim svoga Oca, a vi me obešèašæujete.
50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.
51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko oèuva moju rijeè, neæe vidjeti smrti dovijeka."
52 Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko èuva moju rijeè, neæe okusiti smrti dovijeka.'
53 Zar si ti veæi od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"
54 Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,
55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit æu lažac jednak vama. No znam ga i rijeè njegovu èuvam.
56 Abraham, otac vaš, usklikta što æe vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."
57 Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"
58 Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziðe iz Hrama.
Versículos relacionados com Evanðelje po Ivanu, 8:
U Ivanu 8, Isus je u Jeruzalemu i suočava se s vjerskim vođama koji mu donose ženu optuženu za preljub. Isus se tada svađa s farizejima o tome tko ima pravo kamenovati žene i čini nekoliko učenja o svojoj božanskoj prirodi i ljudskom grijehu. Evo pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u Ivanu 8:
Rimljanima 3:23: "Za svi su sagriješeni i lišeni iz Božje slave" Ovaj stih ističe univerzalnu prirodu ljudskog grijeha i kako su svi odvojeni od Božjeg savršenstva.
Ivan 3,17: "Jer Bog je poslao svog sina u svijet, ne da osuđuje svijet, već da će ga svijet možda spasiti." Ovaj stih pokazuje da je Isusova misija na zemlji bila donijeti spas, a ne osudu.
Ivan 14:6: "Isus mu je odgovorio, ja sam put, i istina, i život; nitko ne dolazi k Ocu osim za mene." Ovaj stih naglašava Isusovo božanstvo i njegov položaj kao jedini način spasenja.
Rimljanima 8:1: "Stoga, sada nijedna osuda nije za one koji su u Kristu Isusu." Ovaj stih pokazuje da su oni koji se predaju Kristu oslobođeni osude grijeha.
1 Ivan 1:9: "Ako priznamo svoje grijehe, on je vjeran i samo da nam oprosti svoje grijehe i pročisti nas od svih nepravda." Ovaj stih naglašava važnost ispovijedi i pokajanja za postizanje božanskog oproštenja.
Capítulos: