1 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisuænike i stotnike.
2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu treæinu predade Joabu, drugu treæinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treæu treæinu Itaju iz Gata. Tada David reèe narodu: "I ja æu s vama u rat."
3 Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti iæi. Jer ako mi i pobjegnemo, neæe nitko na to obraæati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neæe se na to obraæati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuæa. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš."
4 A kralj im odgovori: "Uèinit æu sve što vam se èini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisuæama.
5 A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!" I sav je narod èuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma.
6 Tako vojska iziðe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi.
7 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuæa mrtvih.
8 Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego maè.
9 Abšalom sluèajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiðe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseæi izmeðu neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
10 Vidje to neki èovjek i javi Joabu govoreæi: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu."
11 A Joab odvrati èovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!"
12 Ali èovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuæu srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Èuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreæi: 'Èuvajte mi mladiæa Abšaloma!'
13 Da sam podmuklo napao na njega izlažuæi opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani."
14 A Joab odvrati: "Neæu ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseæi o hrastu.
15 Nato priðe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše.
16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.
17 Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru.
18 Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi saèuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik".
19 Ahimaas, Sadokov sin, reèe Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja."
20 Ali mu Joab reèe: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego æeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin."
21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrèa.
22 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrèim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trèao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neæe pribaviti nagrade?"
23 A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trèat æu!" A Joab mu odvrati: "Trèi!" I Ahimaas otrèa putem kroz ravnicu i preteèe Etiopljanina.
24 David je upravo sjedio meðu dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oèi, stražar ugleda èovjeka kako trèi sam.
25 Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reèe: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." Èovjek je dolazio sve bliže.
26 Uto stražar ugleda drugoga èovjeka gdje trèi. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga èovjeka koji trèi sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas."
27 Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga èovjeka: trèi kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar èovjek, dolazi s dobrim glasom."
28 Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!"
29 A kralj upita: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo."
30 Kralj mu reèe: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade.
31 Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe."
32 A kralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladiæ Abšalom?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - proðu kao taj mladiæ!"
Versículos relacionados com Druga knjiga o Samuelu, 18:
2 Samuel 18 pripovijeda bitku između Davidovih snaga i onih njegovih sina Absalom, koji je vodio pobunu protiv svog oca. Tijekom bitke, Absalom je ubio Joab, zapovjednik Davidove vojske. David žali smrt svog sina i prepoznaje da njegova pobjeda u bitci nije donijela radost, već tugu i bol.
Mudre izreke 16:18: "Izvrsno prethodi propast, a hautičnost duha prethodi pada." Absalomova pobuna protiv Davida bila je dijelom motivirana zbog vlastite arogancije i ponosa. Ovaj stih u poslovicama upozorava na opasnost od ponosa, podsjećajući nas da je poniznost vrijedna vrlina.
Mudre izreke 29:23: "Čovjekov ponos zakla ga, ali skromni duh će dobiti čast." Absalomov pad u bitci u 2. Samuel 18 primjer je istine ovog stiha u poslovicama. Arogantnost i ponos mogu dovesti do uništenja, dok poniznost može dovesti do časti.
Izaija 57:15: "Jer na taj način kaže visoki i uzvišeni, koji prebiva u vječnosti i čije je ime sveto: prebivam na visokom i svetom mjestu, ali i prebivam s ubodnim i zaklanim duhom, kako bi oživio duh od zaklani i oživljavaju srce uboda. " Ovaj stih u Izaiji govori o Božjoj prisutnosti s onima koji imaju skromni i skloni duh. Kad se suočimo s bolom i tugom kao što to čini David u 2 Samuela 18, možemo vjerovati da je Bog prisutan s nama, utješimo i obnavljajući svoje duhove.
Psalam 34:18: "Blizu Gospodara onih koji imaju slomljeno srce i spašavaju one potlačenog duha." David doživljava veliku tugu i bol sa smrću svog sina u 2. Samuela 18, ali ovaj psalam podsjeća nas da je Bog blizak onima koji pate i potlačeni. Možemo vjerovati Bogu da će nas spasiti i utješiti u vremenima poteškoća.
Psalam 147:3: "Zacjeljivanje slomljenog iz srca i okreće se na rane." Ovaj psalam govori o Božjoj dobroti i milosrđu, što liječi slomljena srca i brine se za ranjene. U 2 Samuela 18, David se suočava s gubitkom svog sina, ali može pronaći utjehu u povjerenju u Boga kao kustosa i udubljenika.
Capítulos: