1 Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega."
2 Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima.
3 Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?"
4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sveæenika Božjega da pogrðuješ?"
5 Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji."
6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuæa mrtvih."
7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli.
8 Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreæi: "Ništa zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anðeo?"
10 Kad razmirica posta još veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
11 Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèiš!"
12 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
13 Bilo je više od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
14 Oni odu k velikim sveæenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
15 Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi."
16 Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, približi se i uðe u vojarnu dojaviti Pavlu.
17 Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k tisuæniku: ima mu nešto dojaviti."
18 On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti nešto reæi."
19 Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?"
20 "Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu.
21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka više od èetrdeset onih koji se zakleše da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo èekaju tvoju privolu."
22 Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio."
23 Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu u Cezareju.
24 Neka se pripravi živina na koju æe se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu."
25 Napisa i pismo ovoga sadržaja:
26 "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav!
27 Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin.
28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe.
29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove.
30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega."
31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu.
32 Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vratiše u vojarnu.
33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruèiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla.
34 Pošto upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije:
35 "Saslušat æu te, reèe, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.
Versículos relacionados com Djela apostolska, 23:
Poglavlje 23. Djela apostola pripovijeda nastavak progona koji je Pavao pretrpio nakon propovijedanja u Jeruzalemu. Pojavljuje se pred Sanhedrin i izrađuje svoju obranu, ali napadaju ga sadukeji i trebaju ga zaštititi rimski vojnici. Pavao je prebačen u Cezareju kako bi ga zaštitio od Židova koji su ga željeli ubiti. Ispod je pet stihova povezanih s temama obuhvaćenim u ovom poglavlju:
Psalam 27:1: "Gospodin je moje svjetlo i moje spasenje; kome ću se bojati? Je li Gospod utočište mog života; kome ću se bojati?" Ovaj psalam govori o povjerenju Gospodinu usred teških vremena i traženju utočišta u njemu.
Psalam 31:15: "Moja su vremena u tvojim rukama; izbavite me iz ruku mojih neprijatelja i onih koji me progone." Ovaj stih je apel Bogu da zaštiti psalmista od svojih neprijatelja.
Izreke 19:21: "Mnogi su planovi u srcu čovjeka, ali Gospodinova svrha će prevladati." Ova poslovica ističe Božji suverenitet o planovima ljudi i kako on može transformirati teške situacije kako bi ispunio svoju svrhu.
Jeremija 1:8: "Ne bojte se njih, jer sam s vama da vas zaštitim", kaže Gospod. "Ovo je poruka o Božjem ohrabrenju Jeremiji, koji ga je u teškim vremenima pozvao da bude prorok.
Rimljanima 8:28: "Znamo da Bog djeluje u svim stvarima za dobro onih koji ga vole, onih koji su pozvani u skladu s njihovom svrhom." Ovaj stih govori o tome kako Bog može upotrijebiti sve, čak i one teške, da ispuni svoju svrhu u našem životu.
Capítulos: