Fondare 282 Risultati per: rekoše

  • Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" (Knjiga Postanka 11, 4)

  • a onda im reèe: "Molim, gospodo, svrnite u kuæu svoga sluge da noæ provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noæ æemo provesti na trgu." (Knjiga Postanka 19, 2)

  • "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se veæ postavlja. Sad æemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. (Knjiga Postanka 19, 9)

  • te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo èovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. (Knjiga Postanka 34, 14)

  • Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." (Knjiga Postanka 38, 13)

  • Tako se on vrati k Judi pa reèe: "Nisam je mogao naæi. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." (Knjiga Postanka 38, 22)

  • "Moj je novac vraæen!" - povika braæi. - "Evo ga u mojoj vreæi!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!" (Knjiga Postanka 42, 28)

  • "Èovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. (Knjiga Postanka 42, 30)

  • Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vreæama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove." (Knjiga Postanka 43, 18)

  • Kad mu rekoše: "Josip je živ i èak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. (Knjiga Postanka 45, 26)

  • Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." (Knjiga Postanka 47, 4)

  • Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. (Knjiga Postanka 48, 2)


“Quando a videira se separa da estaca que a sustenta, cai, e ao ficar na terra apodrece com todos os cachos que possui. Alerta, portanto, o demônio não dorme!” São Padre Pio de Pietrelcina