Baruh, 1
13. Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas.
13. Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas.
Baruc 1 je poglavlje Starog zavjeta koje predstavlja molitvu ispovijedi židovskog naroda nakon uništenja Jeruzalema i hrama od strane kralja Nabukodonozora iz Babilona. Oni prepoznaju da je katastrofa posljedica neposlušnosti Bogu i traže oprost za njihove grijehe. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme pokrivene u Baruc 1:
2 Kronike 36:15-16: "I Gospodin Bog njegovih roditelja poslao im je uporno upozorenje kroz njegove glasnike, jer je imao suosjećanje prema svom narodu i njihovom prebivalištu. Ali oni su se rugali glasnicima Božjim, njegovim riječima i zaletjeli za svoje proroke , sve dok gnjev Gospodnje nije upalio protiv njegovog naroda i više nije bilo lijeka. " Ovaj stih pokazuje kako je Bog upozorio narod na Jeruzalem preko proroka, ali oni nisu čuli i stoga su pretrpjeli posljedice.
Lamentacije 1:8: "Jeruzalem je počinio teški grijeh; tako je postala predmet ruganja; svi koji su je počastili sada je preziru, jer su je vidjeli golotinju; ona se zauzvrat javlja i okreće leđima". Ovaj stih pokazuje kako je Jeruzalem pretrpio poniženje zbog njegove neposlušnosti Bogu.
Psalam 106:6-7: "Mi griješimo, poput naših roditelja, počinili bezazle i zlo. Naši roditelji u Egiptu nisu obraćali pažnju na vaša čuda; nisu se sjećali mnoštva vaših milosti; naprotiv, pobunili su se pored More, Crveno more ". Ovaj stih prepoznaje da je Božji narod ponovio grijehe svojih predaka i nisu cijenili Božje milosti.
Ezekiel 20:13: "Ali kuća Izraela pobunila se protiv mene u pustinji, nisu me slijedili i odbacili moje zakone. Oni koji ih promatraju će živjeti za njih; ali oni koji ih preziru umrijet će zbog njih." Ovaj stih pokazuje koliko je neposlušnost Božjim zakonima rezultirala smrću i uništenjem za ljude.
Izaija 64:10-11: "Vaši su sveti gradovi postali pustinja; Sion je postao pustinja, Jeruzalem je pusto. Naša sveta i slavna kuća, gdje su vas pohvalili naši roditelji, progutala je vatra; sve što nam je bilo drago postalo je ruševine . " Ovaj stih naglašava tugu i pustoš koje su ljudi osjećali kad su Jeruzalem i hram uništeni.
“Desapegue-se daquilo que não é de Deus e não leva a Deus”. São Padre Pio de Pietrelcina
