Talált 994 Eredmények: zar

  • Potom neka uzme kadionik pun užarena ugljevlja sa žrtvenika ispred Jahve i dvije pune pregršti miomirisnoga tamjana u prah smrvljenoga. Neka to unese iza zavjese. (Levitski zakonik 16, 12)

  • Ne iskorišæuj svoga bližnjega niti ga pljaèkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. (Levitski zakonik 19, 13)

  • Ako bi tko legao s ropkinjom koja je zaruèena za drugoga, a ona ne bude ni otkupljena ni osloboðena, treba ga kazniti, ali ne smræu, jer ona nije slobodna. (Levitski zakonik 19, 20)

  • Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokojnika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve! (Levitski zakonik 19, 28)

  • Ovo su bila imena Aronovih sinova: prvoroðenac Nadab, zatim Abihu, Eleazar i Itamar. (Knjiga Brojeva 3, 2)

  • Ali Nadab i Abihu umriješe pred Jahvom kad su u Sinajskoj pustinji pred njim prinosili neposveæenu vatru. Kako nisu imali sinova, to su Eleazar i Itamar služili kao sveæenici u nazoènosti svoga oca Arona. (Knjiga Brojeva 3, 4)

  • Vrhovni poglavar levita bio je Eleazar, sin sveæenika Arona. On je vršio nadzor nad onima koji su se brinuli za Svetište. (Knjiga Brojeva 3, 32)

  • A Eleazar, sin sveæenika Arona, neka se brine za ulje svijeænjaka, za mirisni kad, za trajnu prinosnicu i za ulje pomazanja; neka se brine za sve Prebivalište, za sve što je u njemu - za Svetište i njegovo posuðe." (Knjiga Brojeva 4, 16)

  • Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: 'Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenèe, u zemlju što sam je pod zakletvom obeæao njihovim oèevima!' (Knjiga Brojeva 11, 12)

  • Jahve reèe Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad æeš vidjeti hoæe li se obistiniti moja rijeè ili neæe." (Knjiga Brojeva 11, 23)

  • Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" (Knjiga Brojeva 11, 29)

  • "Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoše mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to èu. (Knjiga Brojeva 12, 2)


“A mansidão reprime a ira.” São Padre Pio de Pietrelcina