Talált 302 Eredmények: posla

  • Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka." (Druga knjiga o Samuelu 3, 14)

  • Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina. (Druga knjiga o Samuelu 3, 15)

  • Potom izaðe Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. (Druga knjiga o Samuelu 3, 26)

  • Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. (Druga knjiga o Samuelu 5, 11)

  • Tada kralj David posla po njega u kuæu Makira, sina Amielova, iz Lo Debara. (Druga knjiga o Samuelu 9, 5)

  • A David reèe u sebi: "Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da mu izraze suæut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, (Druga knjiga o Samuelu 10, 2)

  • Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. (Druga knjiga o Samuelu 10, 4)

  • Kad su to javili Davidu, posla on èovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramoæeni, i poruèi im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!" (Druga knjiga o Samuelu 10, 5)

  • Kad je David to èuo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. (Druga knjiga o Samuelu 10, 7)

  • Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi doðoše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. (Druga knjiga o Samuelu 10, 16)

  • U poèetku slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. (Druga knjiga o Samuelu 11, 1)

  • Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila oèistila od svoje neèistoæe. Zatim se ona vrati svojoj kuæi. (Druga knjiga o Samuelu 11, 4)


“A prática das bem-aventuranças não requer atos de heroísmo, mas a aceitação simples e humilde das várias provações pelas quais a pessoa passa.” São Padre Pio de Pietrelcina