Talált 758 Eredmények: Pol

  • I reèe Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. (Knjiga Postanka 1, 20)

  • još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo èovjeka da zemlju obraðuje. (Knjiga Postanka 2, 5)

  • Tada Jahve, Bog, naèini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih èovjeku da vidi kako æe koju nazvati, pa kako koje stvorenje èovjek prozove, da mu tako bude ime. (Knjiga Postanka 2, 19)

  • Èovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No èovjeku se ne naðe pomoæ kao što je on. (Knjiga Postanka 2, 20)

  • Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem. (Knjiga Postanka 3, 18)

  • Kajin pak reèe svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoèi na brata Abela te ga ubi. (Knjiga Postanka 4, 8)

  • Polako se povlaèile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, (Knjiga Postanka 8, 3)

  • Sve mu to donese, rasijeèe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. (Knjiga Postanka 15, 10)

  • Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" (Knjiga Postanka 19, 17)

  • Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. (Knjiga Postanka 22, 9)

  • "Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." (Knjiga Postanka 23, 11)

  • a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" (Knjiga Postanka 23, 13)


“Enquanto estivermos vivos sempre seremos tentados. A vida é uma contínua luta. Se às vezes há uma trégua é para respirarmos um pouco.” São Padre Pio de Pietrelcina