Talált 92 Eredmények: Jeo

  • ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo æeš umrijeti!" (Knjiga Postanka 2, 17)

  • Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. (Knjiga Postanka 3, 6)

  • Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" (Knjiga Postanka 3, 11)

  • Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." (Knjiga Postanka 3, 12)

  • A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! (Knjiga Postanka 3, 17)

  • Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" (Knjiga Postanka 3, 22)

  • Tada Jakov dade Ezavu kruha i èorbe od soèivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. (Knjiga Postanka 25, 34)

  • Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. (Knjiga Postanka 27, 25)

  • Zar nas otac nije smatrao tuðinkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! (Knjiga Postanka 31, 15)

  • Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. (Knjiga Postanka 31, 38)

  • I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit. (Knjiga Postanka 39, 6)

  • Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca. (Knjiga Izlaska 12, 15)


“A mansidão reprime a ira.” São Padre Pio de Pietrelcina