pronađen 365 Rezultati za: svojoj

  • Kad žanješ žito na svojoj njivi pa zaboraviš koji snop na njivi, ne vraæaj se po nj; neka ostane došljaku, siroti i udovici da te Jahve, Bog tvoj, blagoslovi u svakom pothvatu ruku tvojih. (Ponovljeni zakon 24, 19)

  • U svojoj kuæi opet nemoj držati dvojaku efu: veæu i manju. (Ponovljeni zakon 25, 14)

  • 'Sva je zemlja njegova samo sumpor i sol; niti se što sije niti što klija; nikakva travka na njoj ne raste; jednaka je srušenoj Sodomi i Gomori, Admi i Sebojimu, što ih Jahve sruši u svojoj ljutini i gnjevu.' (Ponovljeni zakon 29, 22)

  • Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuæe, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kuæi, krv njegova neka padne na glave naše - mi æemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. (Jošua 2, 19)

  • Kada završe diobu zemlje ždrijebom i utvrde njezine meðe, dadu Izraelci Jošui, sinu Nunovu, baštinu u svojoj sredini. (Jošua 19, 49)

  • ni ja odsad neæu pred njim potjerati ni jednoga izmeðu naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio", (Knjiga o sucima 2, 21)

  • Tad Jahve reèe Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja æu vas izbaviti i predat æu Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj kuæi." (Knjiga o sucima 7, 7)

  • Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj kuæi. (Knjiga o sucima 8, 29)

  • O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'" (Knjiga o sucima 9, 29)

  • Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson doðe da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i reèe: "Želim uæi k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. (Knjiga o sucima 15, 1)

  • Kad se vratiše svojoj braæi u Sori i Eštaolu, braæa ih upitaše: "Što ste doznali?" (Knjiga o sucima 18, 8)

  • A ona petorica što bijahu išla izviðati zemlju rekoše svojoj braæi: "Znate li da u ovim kuæama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što æete raditi." (Knjiga o sucima 18, 14)


“Lembre-se de que os santos foram sempre criticados pelas pessoas deste mundo, e puseram sob seus pés o mundo e as suas máximas .” São Padre Pio de Pietrelcina