Trouvé 71 Résultats pour: egipatskoj

  • Poslije njih izaðe drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! (Knjiga Postanka 41, 19)

  • Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 29)

  • A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 30)

  • Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. (Knjiga Postanka 41, 34)

  • Još faraon reèe Josipu: "Premda sam ja faraon, neæe nitko diæi svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." (Knjiga Postanka 41, 44)

  • Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 45)

  • Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 46)

  • a primaèe se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. (Knjiga Postanka 41, 54)

  • Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egipæane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 56)

  • Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je kæi onskog sveæenika Poti-Fere. (Knjiga Postanka 46, 20)

  • Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. (Knjiga Postanka 47, 14)

  • Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim oèima? Novca više nema." (Knjiga Postanka 47, 15)


“Se você fala das próprias virtudes para se exibir ou para vã ostentação perde todo o mérito.” São Padre Pio de Pietrelcina