1. Jednog dana dok je nauèavao narod u Hramu i naviještao evanðelje, isprijeèe se glavari sveæenièki i pismoznanci sa starješinama

2. pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašæu to èiniš ili tko ti dade tu vlast?"

3. On odgovori: "Upitat æu i ja vas. Recite mi:

4. krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?"

5. A oni smišljahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu ne povjerovaste?'

6. A reknemo li 'od ljudi', sav æe nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok."

7. I odgovore da ne znaju odakle.

8. I Isus reèe njima: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."

9. Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Èovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

10. "Kada doðe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku.

11. Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga istukoše, izružiše i otposlaše praznih ruku.

12. Posla i treæega. A oni i njega izraniše i izbaciše."

13. "Nato reèe gospodar vinograda: 'Što da uèinim? Poslat æu im sina svoga ljubljenoga. Njega æe valjda poštovati.'

14. Ali kada ga vinogradari ugledaju, stanu meðu sobom umovati: 'Ovo je baštinik. Ubijmo ga da baština bude naša.'

15. Izbaciše ga iz vinograda i ubiše." "Što æe dakle uèiniti s njima gospodar vinograda?

16. Doæi æe i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slušahu rekoše: "Bože saèuvaj!"

17. A on ih ošinu pogledom i reèe: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni?

18. Tko god padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga."

19. Pismoznanci i glavari sveæenièki gledahu da istog èasa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu.

20. Vrebajuæi na nj, poslaše uhode koji su se pravili pravednicima da ga uhvate u rijeèi pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.

21. Upitaše ga dakle: "Uèitelju, znamo da pravo zboriš i nauèavaš te nisi pristran, nego po istini uèiš putu Božjem.

22. Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?"

23. Pronièuæi njihovu lukavost, reèe im:

24. "Pokažite mi denar." "Èiju ima sliku i natpis?"

25. A oni æe: "Carevu." On im reèe: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje."

26. I ne mogoše ga uhvatiti u rijeèi pred narodom, nego umuknuše zadivljeni njegovim odgovorom.

27. Pristupe mu neki od saduceja, koji nijeèu uskrsnuæe. Upitaše ga:

28. "Uèitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece èiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu.

29. Bijaše tako sedmero braæe. Prvi se oženi i umrije bez djece.

30. Drugi uze njegovu ženu,

31. onda treæi; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.

32. Naposljetku umrije i žena.

33. Kojemu æe dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuæu? Jer sedmorica su je imala za ženu."

34. Reèe im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju.

35. No oni koji se naðoše dostojni onog svijeta i uskrsnuæa od mrtvih niti se žene niti udaju.

36. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anðelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuæa."

37. "A da mrtvi ustaju, naznaèi i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim.

38. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!"

39. Neki pismoznanci primijete: "Uèitelju! Dobro si rekao!"

40. I nisu se više usuðivali upitati ga bilo što.

41. A on im reèe: "Kako kažu da je Krist sin Davidov?

42. Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reèe Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna

43. dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

44. David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"

45. I pred svim narodom reèe svojim uèenicima:

46. "Èuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i proèelja na gozbama,

47. proždiru kuæe udovièke, još pod izlikom dugih molitava. Stiæi æe ih to oštrija osuda."





“Lembre-se de que os santos foram sempre criticados pelas pessoas deste mundo, e puseram sob seus pés o mundo e as suas máximas .” São Padre Pio de Pietrelcina