Löydetty 168 Tulokset: uèiniti

  • A s tobom æu uèiniti Savez; ti æeš uæi u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. (Knjiga Postanka 6, 18)

  • Velik æu narod od tebe uèiniti, blagoslovit æu te, ime æu ti uzvelièati, i sam æeš biti blagoslov. (Knjiga Postanka 12, 2)

  • Potomstvo æu tvoje uèiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje æe potomstvo moæi prebrojiti. (Knjiga Postanka 13, 16)

  • Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe od tebe izaæi. (Knjiga Postanka 17, 6)

  • I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik æe narod izrasti. (Knjiga Postanka 17, 20)

  • Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što æu uèiniti (Knjiga Postanka 18, 17)

  • "Ako ih se ondje možda naðe samo èetrdeset?" - opet æe Abraham. "Neæu to uèiniti zbog èetrdesetorice", odgovori. (Knjiga Postanka 18, 29)

  • "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje naðe možda samo trideset?" - opet æe on. "Neæu to uèiniti", odgovori, "ako ih ondje naðem samo trideset." (Knjiga Postanka 18, 30)

  • Imam, evo, dvije kæeri s kojima još èovjek nije imao dodira: njih æu vam izvesti pa èinite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa uèiniti jer su došli pod sjenu moga krova." (Knjiga Postanka 19, 8)

  • svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. (Knjiga Postanka 22, 17)

  • Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?" (Knjiga Postanka 27, 37)

  • Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? (Knjiga Postanka 31, 43)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina