Löydetty 1027 Tulokset: svoga

  • Petar pak, došavši k sebi, reèe: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anðela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je oèekivao židovski narod." (Djela apostolska 12, 11)

  • Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. (Djela apostolska 13, 50)

  • Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." (Djela apostolska 23, 5)

  • a tako su i muškarci napustili naravno opæenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno èine i sami na sebi primaju zasluženu plaæu svoga zastranjenja. (Poslanica Rimljanima 1, 27)

  • Uistinu, što je bilo nemoguæe Zakonu, jer je zbog tijela onemoæao, Bog je uèinio: poslavši Sina svoga u oblièju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu (Poslanica Rimljanima 8, 3)

  • Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo išèekujuæi posinstvo, otkupljenje svoga tijela. (Poslanica Rimljanima 8, 23)

  • Uistinu: Ne èini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj rijeèi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Poslanica Rimljanima 13, 9)

  • A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi æemo stati pred sudište Božje. (Poslanica Rimljanima 14, 10)

  • Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža. (Prva poslanica Korinæanima 7, 2)

  • Žena nije gospodar svoga tijela, nego muž, a tako ni muž nije gospodar svoga tijela, nego žena. (Prva poslanica Korinæanima 7, 4)

  • Zato ako jelo sablažnjava brata moga, ne, neæu jesti mesa dovijeka da brata svoga ne sablaznim. (Prva poslanica Korinæanima 8, 13)

  • ne bijaše mi duši spokoja što ne naðoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i poðoh u Makedoniju. (Druga poslanica Korinæanima 2, 13)


“Não se desencoraje, pois, se na alma existe o contínuo esforço de melhorar, no final o Senhor a premia fazendo nela florir, de repente, todas as virtudes como num jardim florido.” São Padre Pio de Pietrelcina