Löydetty 5264 Tulokset: sve

  • I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egipæaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u kuæi i u polju. (Knjiga Postanka 39, 5)

  • I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladiæ stasit i naoèit. (Knjiga Postanka 39, 6)

  • On se oprije i reèe ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u kuæi; sve što ima meni je povjerio. (Knjiga Postanka 39, 8)

  • Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamnièenike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. (Knjiga Postanka 39, 22)

  • I zaista, treæega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je roðendan - iz sredine svojih službenika izluèi glavnog peharnika i glavnog pekara. (Knjiga Postanka 40, 20)

  • Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve èarobnjake i sve mudrace egipatske: isprièa im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protumaèiti. (Knjiga Postanka 41, 8)

  • A poslije njih nastat æe sedam gladnih godina, kada æe se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 30)

  • Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji æe kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. (Knjiga Postanka 41, 34)

  • A onda faraon reèe Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. (Knjiga Postanka 41, 39)

  • Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, kæer Poti-Fere, sveæenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. (Knjiga Postanka 41, 45)

  • Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, kæi Poti-Fere, sveæenika u Onu. (Knjiga Postanka 41, 50)

  • Sav je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. (Knjiga Postanka 41, 57)


“Todas as graças que pedimos no nome de Jesus são concedidas pelo Pai eterno.” São Padre Pio de Pietrelcina