Löydetty 91 Tulokset: ovce

  • Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. (Knjiga Postanka 29, 3)

  • "Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." (Knjiga Postanka 29, 8)

  • Ali toga dana Laban izluèi naprugane i šarene jarce i sve riðaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. (Knjiga Postanka 30, 35)

  • Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. (Knjiga Postanka 30, 40)

  • Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rahela prisvoji kuæne kumire koji su pripadali njezinu ocu. (Knjiga Postanka 31, 19)

  • Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. (Knjiga Postanka 31, 38)

  • Dugo vremena poslije toga umre Šuina kæi, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. (Knjiga Postanka 38, 12)

  • Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." (Knjiga Postanka 38, 13)

  • Nastanit æeš se u kraju Gošenu. Tako æeš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unuèad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. (Knjiga Postanka 45, 10)

  • sva Josipova obitelj, njegova braæa i oèeva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. (Knjiga Postanka 50, 8)

  • Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga sveæenika. Goneæi tako stado po pustari, doðe do Horeba, brda Božjega. (Knjiga Izlaska 3, 1)

  • Nitko drugi neka se s tobom ne penje; neka se nitko nigdje na brdu ne pokaže. Neka ni ovce ni goveda ne pasu podno brda." (Knjiga Izlaska 34, 3)


“Esforce-se, mesmo se for um pouco, mas sempre…” São Padre Pio de Pietrelcina